Blagajska tekija je jedno od onih mjesta koje vam iznova oduzima dah čak i ako ga posjetite bezbroj puta.
Neponovljiv izgled izvora Bune, derviške tekije i ljepota čiste i pitke vode čine ovo mjesto zaista nesvakidašnjim.
Sami Blagaj kao i njegovu okolinu karakteriše raznolikost njegovih nadzemnih i podzemnih voda, te raznih oblika i vrsta stijena. Blagaj u tom smislu predstavlja jedan od najljepših primjera geomorfoloških procesa koji su se kroz historiju odvijali na ovom području.
Tekija je izgrađena na čvrstom kamenitom tlu s desne strane vrela, koje se smatra jednim od najvećih u Evropi. Iznad tekije proteže se ogromna kamena litica u visinu od 240 metara. Na toj litici i danas stoje zidine srednjovjekovnog grada Stjepana Vukčića Kosače.
Ova građevina pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom, zamjenikom šejha, nakšibendijskog reda. Po svojoj zadaći objekat je prije svega bio namijenjen za zikr (slavljenje Boga i Božijih imena) dok je djelatnost musafirhane (ugošćavanje i prijem putnika) samo njegova sekundarna funkcija. Dovište na vrelu Bune je jedna od najjačih veza bosanskohercegovačkih muslimana sa njihovom poviješću, sa onim osobama koje su je ispisale i obilježile historiju ovih prostora.
Prvi spomen tekije u Blagaju nalazimo u Putopisu Evlije Čelebije, koji je kroz ovo mjesto proputovao 1664. godine. U putopisu piše da je mostarski muftija podigao uz litice izvora Bune jednu tekiju halvetijskog reda u kojoj derviši vode prijateljske razgovore i naučne diskusije. Postoji priča o ovoj tekiji, koja se prenosi s koljena na koljeno, a veže se za direktno za ovog turskog putopisca. Kada je on posjetio tekiju, rekao je kako se ona ne bi trebala koristiti u finansijske svrhe. Tako je i bilo sve do 1991. godine. Kada se ulaz u ovu građevinu počeo naplaćivati, počele su svakodnevno padati kamenice sa stijena oko nje, što se do tada rijetko dešavalo.
U skladu sa numeričkim odrednicama, prostor bosanskih tekija početno je određen sa sedam načela: kuća, stepenište, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar i pećina. Tih sedam faktora povezano je kozmološkim redom. Radi se o jednostavnom poštovanju hijeropovijesnih činjenica, prethodnih objava, te svih tradicijskih odrednica koje se ne kose sa islamom, što je jedna od preporuka Allahovog Poslanika. U kompleksu tekije izgrađeni su sljedeći odjeljci: Turbe, Mejdan odaja (predavaonica), Imaret – kahve-odžak, Ribat, Hamam – Banja, Čila, Semahana, Džamija pod kupolom, Abdesthana s nužnikom, Kuhinja – mutvaka i Bozadžinica (ljetni hladnjak uz vodu).
Sadašnja zgrada Blagajske tekije sadrži karakteristike baroka po ovalnom krovu na prednjoj fasadi ispod kojeg je izrađen drveni teslimtaš, po polihromiranom stropu semahane i njenim vratima te po još nekim drugim dekorativnim elementima.
Ono što je također zanimljivo kod ove tekije jesu i brojne legende koje se vežu za nju. Jedna od njih kaže da je u pećini vrela Bune gazdovao u stara vremena jedan strašan zmaj, kome je narod svake godine morao izručiti kao dar jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na lijepu Milicu, kćer hercega Stjepana. Iz grada je vodio jedan podzemni hodnik sve do jedne stjenovite izbočine, usred strmene stijene. Tamo je Milica izložena nemilosti zmaja. U Blagaj je upravo bio došao iz Sirije pobožni derviš Salih, plavi. Pri pogledu hercegove kćeri vatrena ljubav upali mu srce i dade mu takvu nadljudsku snagu i smionost da je zmaju uzmogao istrgnuti dragocjeni plijen.
Zmaj se silovito borio sa Salihom i svojim repom je odvaljivao teške blokove strmene stijene, dok najzad pod udarcima Salihovim nije ognjenu dušu ispustio. Iz zahvalnosti dade herceg hrabrom dervišu svoju kćer za ženu i sagradi mu tekiju na mjestu gdje je zmaja pobijedio.
Narod ga je poštovao kao sveca. Živio je kao šejh s Milicom u tekiji sve do svog blaženog kraja” (Roberta Michel: „MOSTAR” 1909.g.). Poštovan je bio od naroda, a i danas u Tekiji na vrelu Bune postoji grob Saliha.
Još jedna od legendi govori o Sari Saltuku, jednom od najproslavljenijih ličnosti osmanskog civilizacijskog kruga o kojoj se i dan danas s uvažavanjem prepričavaju legendarne priče. Živio je krajem 13 stoljeća, a legenda kaže kako je ostavio testament da se nakon njegove smrti u sedam neislamskih zemalja odnese po jedan kovčeg, kako se ne bi sa sigurnošću znalo u kojem je položeno njegovo tijelo. Turbe Sari Saltuka u Blagaju, možda i zbog živopisne prirode, spada u red onih mjesta koje sljedbenici tesafuvskog učenja najradije posjećuju.
Tekija u Blagaju je jedno od najtajanstvenijih destinacija u BiH, jer je derviško – Sufi bratstvo poznato po svom asketizmu, kao i po tome što propovjeda jednu od najmističnijih dimenzija islama, a ukoliko ga posjetite, uvjeriti ćete se zašto.