Srebrenica je danas toliko siromašna da je postala najsigurniji grad u Bosni i Hercegovini – svi krupni kriminalci otišli su jer nemaju tu šta više da ukradu. Tako svoj grad opisuju Srebreničani, piše Al Jazeera Balkans.
To nije jedini problem s kojim se oni suočavaju. Više od hiljadu ljudi je, kažu, zaposleno u Srebrenici, ali tu ne živi niti troši svoje zarađene plate. U petak poslije posla odlaze u Bajinu Baštu u Srbiji ili u druga mjesta u bh. entitetu Federacija BiH, a Srebrenica ostaje pusta.
Ipak, sumnjaju da će se ovi problemi riješiti u 2020. godini, odnosno nakon oktobra kada se održavaju lokalni izbori. A izborne pripreme u opštini u kojoj se ove godine obilježava 25. godišnjica genocida već su počele.
Pokrenuta je javna kampanja za zajedničkog ‘probosanskog’ kandidata za načelnika Srebrenice, gdje su Bošnjaci na proteklim izborima prvi put ostali bez načelničkog mjesta.
U javnosti se spominje nekoliko već poznatih, starih imena iz političkog života Srebrenice, nakon što je devetog januara predstavljena Deklaracija o stvaranju jedinstva Bošnjaka kako bi na čelu opštine došla osoba koja će “Srebrenici vratiti dostojanstvo” i koja neće negirati genocid.
Zaključak skupa bio je da takav kandidat mora sa porodicom živjeti u Srebrenici, a ne u Federaciji BiH, kako se dešavalo u nekim proteklim mandatima.
Mladi Srebreničanin Adem Mehmedović, koji radi na RTV Srebrenica, u svoje rodno mjesto vratio se prije nekoliko godina gdje sada živi sa porodicom. On smatra da Srebrenicu očekuje teška predizborna kampanja, vjerovatno popraćena incidentima.
Međutim, uvjeren je da se nakon oktobra neće drastično promijeniti struktura predstavnika u vlasti ili opoziciji, te da će to 85 posto biti isti ljudi kao i ranije.
Na pitanje zašto nema mladih i novih imena u političkom životu Srebrenice, Mehmedović kaže da oni postoje, ali da nemaju mnogo prostora za djelovanje jer su potisnuti ustranu. Zbog toga sumnja da će se na izbornim listama naći neki veliki broj mladih ljudi.
“Ja ću reći slobodno u svoje ime, a u ime drugih, da ima tih mladih ljudi koji bi željeli da se uključe u politiku, ali iskreno nema nekog razumijevanja od strane političkih predstavnika. Kad ovako neformalno razgovaramo s njima, svi se slažu da se mladi trebaju uključiti, ali na neki način ne možeš se nametnuti jer uvijek to izgleda ovako – ako mi sad izađemo sa nekom novom idejom, možda remetimo nešto što je već postignuto, što je dogovoreno. Uvijek zbog tog nekog jedinstva kažemo hajde da sačekamo da vidimo šta će se desiti.”
Cijeli tekst pročitajte na ovom linku.