U nekim davnim, ljepšim vremenima koja pamti prava sarajevska raja, svaka mahala imala je svoj granap.
To nije bio samo objekat za kupovinu namirnica već je simbolisao i granapdžiju koji je bio uvijek upoznat sa svim dešavanjima i lokalnim tračevima sarajevske mahale u kojoj se nalazio.
Najmlađe dijete u porodici uvijek je nosilo i drugi naziv “dijete za granapa”, a bila mu je dužnost po nekoliko puta svratiti do granapa i kupiti namirnice ili uzeti na “veresiju” ovisno o prohtjevima članova njegove porodice. Poseban ritual sarajevskih, mahalskih granapa bilo je ispijanje “klipače” ispred, a najmanja jedinica za naručivanje bila je tura. “Klipača” bi se obično uzimala “na teku”, a uvijek se sjedilo na gajbama i mahalalo o onim najnovijim lokalnim dešavanjima. Uz “klipaču” bi se obično zamezilo salamom kojoj bi istekao rok, a ponekad bi se i umočila pašteta u hljeb, onako kako samo pravi mahalci znaju.
Da je mahalski granap imao svoju posebnu draž u životu sarajevske raje svjedoče i stihovi pjesme Lutka sa naslovne strane, Zabranjenog pušenja :
“Htjela si da tvoje aktove,
Vidi barem pola svijeta,
A sada u granapu Sedrenika,
Lokalni dripci te pitaju,
Lutko, pošto je pašteta”.
Pojam granap je zapravo skraćenica za Gradsko nabavno preduzeće. On je sinonim za samoposlugu, prodavnicu ali je svoj prepoznatljivi, specifični naziv zadržao i danas.
Stihovi ove pjesme i simboličnost naziva granap ostavili su onaj pravi sarajevski duh u životu prave raje.