Priča o Električnom orgazmu je priča o dječacima koji su, zaneseni mladalačkom euforijom i željni zabave, ostavili potpis u historiji jugoslavenske muzike i upleli prste u kreiranje posebne kulture na tadašnjoj muzičkoj sceni.
Osvrt na 13. januar 1980. godine nekima neće predstavljati previše, ali će Gileta, Ljubu i Joveca asocirati na veliki događaj u životu koji je, baš kao i svi ostali mali momenti, nastao ne dajući odmah do znanja da će izrasti u nešto mnogo veće, piše Klix.ba.
“Konobar nas mrzi!”
Prva polovina osamdesetih se, prema tvrdnjama mnogih, može nazvati zlatnom diskografskom erom domaće pop i rock muzike. Scena obiluje bendovima i kvalitetnom muzikom, u nastanku su neke od najvećih grupa na ovim prostorima. Sasvim običnu večer početkom osamdesetih osim pahulja obilježio je i nastup popularne makedonske grupe Leb i sol u beogradskom Domu sindikata. Nakon što su momci mahnuli publici i napustili binu, publika se umorna, ali sretna, počela razilaziti.
Trojica dječaka istrčala su iz doma i zatim se, nepokolebani hladnom beogradskom noću, zaputili ka kafani “Mornar”. Nesvjesni da ispisuju historiju jugoslavenske muzike, komentarišu kako im je na nastupu njihovog benda Hipnotisano pile potrebna predgrupa. Puni energije, inspirisani nastupom svojih idola i zaneseni snovima koji su nastali dok su lijepili postere uzora na zidove planiraju vlastiti nastup.
Dok Gile i Ljuba nezadovoljno komentarišu činjenicu da ih konobar ignoriše, Jovec na papir piše prve stihove pjesme “Konobar”. U oblacima dima stare kafane rađa se ideja o stvaranju “benda za jednu noć” koji će biti predgrupa Hipnotisanom piletu i, pokazat će se kasnije, imati puno bolji nastup od glavne grupe. Tako je nastao fenomen koji danas zovemo Električni orgazam.
Dok se sve mijenja, igra Rock’n’Roll…
“Život je ono što nam se desi dok pravimo planove“, reći će nekoliko godina kasnije frontmen Gile u jednom od mnogobrojnih intervjua.
Ono što je uslijedilo nakon prvog nastupa moglo bi se podijeliti na nekoliko stotina stranica biografije benda. Radne akcije, kućni derneci, nastupi na ulici i punjenje klubova širom bivše Jugoslavije. Druženje sa članovima EKV-a, Partibrejkersa, Haustora…
“S onima koji su još uvijek živi smo i danas prijatelji. Izazova je uvijek bilo, zaista ih je bilo napretek. Manje-više sve se rušilo, raspadalo i mijenjalo oko nas za ovih četrdeset godina, a mi smo nekako uspijevali opstati kroz sve to. Ni sam ne znam kako, ali nekako se dokotrljasmo do ovog 40. rođendana“, objašnjava frontmen Gile na početku razgovora za Klix.ba.
Od razigranih dvadesetogodišnjaka su, između publike i reflektora, odrasli u ozbiljne profesionalce koji na binu kroz svaki nastup vraćaju duh s početka osamdesetih, onaj mladalački, zaljubljen u zvuk i čija duša oscilira i teži samo muzici, kao da ga gravitacija vuče samo njoj. Kao da je ona centar svemira.
“Imali smo tu privilegiju da odrastamo u javnosti i da drugi ljudi budu svjedoci naših promjena. Četrdeset godina je stvarno dug period i svi smo se stalno mijenjali. Današnji Gile se veoma razlikuje od onog tinejdžera koji je napravio Električni orgazam. Ali to je normalno, svaka osoba se u rasponu od četiri decenije veoma razlikuje, kako mentalno, tako i fizički“, objašnjava.
Kako su se dječaci mijenjali, tako se mijenjao i svijet oko njih. Muzika je preselila s ploča na YouTube i sada gramofoni i LP-ovi stanuju u podrumima, na tavanima i u sobama onih koji u sebi čuvaju ljubav prema starinama. Muzička scena je drugačija, a s njom su se promijenili i članovi Orgazma, kao i njihovi materijali.
“Sve se mijenjalo, jer da nije, bend ne bi ni postojao ni opstajao ovoliko godina. Dosadili bismo prije svega sami sebi, a onda i publici. Sve se mijenjalo u skladu s našim promjenama“, govori Gile.
U razgovor se lako upliće često postavljano pitanje – Je li propao rock’n’roll?
“Ja mogu odgovoriti u svoje ime, a moj odgovor je da nije. Ali svakako da to nije ista situacija kao kad smo bili na početku. Danas to nema onaj značaj i snagu da mijenja živote velikog broja ljudi kao što je to bilo nekad“, konstatuje i dodaje kako ne prati nove generacije muzičara, uglavnom zato što ih smatra predstavnicima svojih generacija koji stvaraju u skladu s vrijednostima koje dominiraju među njima.
Za tango je, ipak, potrebno dvoje
Cijela priča o rođendanu ima poseban miris kad se naglasi činjenica da će se dječaci vratiti u Dom sindikata koji se danas zove Kombank arena. Četiri desetljeća postojanja Orgazma proslavit će na istom mjestu gdje je bend pravio prve korake.
Na koncu, Gile nam kaže kako će zatim nastaviti slaviti širom bivše Jugoslavije. Svirat će gdje god ima onih koji žele vidjeti koncert Električnog orgazma: “Nažalost, u ovom trenutku nemamo poziva da sviramo u Sarajevu. Već dugo nismo svirali kod vas. Naravno da bismo mi željeli da se to dogodi, ali… za tango je uvijek potrebno dvoje, pa tako i za naš koncert u Sarajevu. Neophodan je neko ko bi to želio, umio i mogao organizovati”.