Liverpool ove sezone zaista izgleda nevjerovatno. Ekipa Jurgena Kloopa je ove sezone slavila u 24 premierligaška meča, a remi je jedino uspio izboriti njihov najveći rival Manchaster United na Old Traffordu, bilo je 1:1.
Dakle Liverpoolu je potrebno samo još sedam utakmica da izjednači rekord Engleske Premier lige koji još od davne sezone 2003/04 drži Arsenal. Topnici su tada ostvarili nešto nevjerovatno i uspjeli uvezati 49 mečeva bez poraza. Tadašnja ekipa Arsen Wengera dobila je nadimak “nepobjedivi”.
Kako Liverpool igra ove sezone čini se da to neće biti problem. Redsi su svoj posljednji poraz doživjeli još prije više od godinu dana, tačnije bilo je to 3. januara 2019. godine, bilo je 2:1 za Manchester City.
Šta spaja Preston North End i Arsenal? Na prvi pogled, gotovo ništa. Arsenal je jedan od najvećih klubova na svijetu, sa milionskom bazom navijača, ogromnim stadionom i gotovo pa nepresušnim resursima, dok je Preston polu-zaboravljeni klub u engleskoj drugoj ligi.
Međutim, davne 1889. Preston je osvojio prvenstvo Engleske – neporažen. U više od 120 godina koje su uslijedile, to je uspjelo samo još jednom klubu. Da, riječ je Wengerovom Arsenalu 2004.
Vrijedi istaći da je Preston North End imao niz isti kao i Liverpool od 42 utakmice bez poraza.
Arsenal je 2003./04. bio nezaustavljiv, neporažen u 38 prvenstvenih utakmica. Vođen čeličnim Vieirom i Henryjevim golovima, Topnici su između maja 2003. i oktobra 2004. bili neporaženi u 49 uzastopnih utakmica, što je i dalje engleski rekord.
Prisjetimo se ekipe neporaženih:
Jens Lehmann
„Ludi Jens“, kako su ga voli zvat Gunnersi. Njemački golman odigrao je svaku utakmicu u Arsenalovoj neporaženoj sezoni, a osim što je neporažen pokorio Englesku, drži i rekord Lige prvaka sa 10 uzastopnih utakmica bez primljenog pogotka.
Ashley Cole
Jedan od najboljih lijevih bekova svijeta u to vrijeme, Cole je 2004. bio na vrhuncu snage – probijajući lijevo krilo i kombinirajući sa Piresom. Cole je dvije godine kasnije slomio srca navijačima Arsenala i prešao u redove gradskog rivala Chelseaja, s kojim je osvojio još jednu prvenstvenu titulu, četiri FA kupa i Ligu prvaka. Danas, sa 39 godina na leđima, i dalje igra za američki LA Galaxy.
Sol Campbell
Sol Campbell je kao kapiten Tottenhama, tri godine ranije prešao u Arsenal i zaradio doživotni status izdajice kod navijača bivšeg kluba. Za Arsenal je odigrao tek nešto manje od 200 utakmica, a za Englesku je odigrao rekordnih šest uzastopnih međunarodnih turnira od Eura 1996. i Svjetskog prvenstva 2006.
Kolo Toure
Toure je kao i Cole prije njega, bio još jedan od Arsenalovih igrača koji je prebjegao u redove rivala – ovoga puta Manchester Cityja. Međutim, do te 2009., Toure je bio nezamjenjiv u srcu odbrane Topnika. Čvrst, sa odličnim čitanjem igre, Toure je često pokretao napade sa svoje polovice. Nakon Cityja je proveo par sezona u Liverpoolu da bi nevjerojatnu karijeru završio u još jednom legendarnom klubu – škotskom Celticu.
Lauren
Pouzdani desni bek, Lauren je bio ključna figura u nevjerojatnom Arsenalovom nizu – njegova odbrambena discipliniranost balansirala je visoko pozicioniranje lijevog beka, Ashleyja Colea, a mogućnost igranja na više pozicija omogućavala je Wengeru veću slobodu u rotaciji.
Robert Pires
Robert Pires postigao je 23 pogotka za Arsenal u sezoni 2003./04. Sa lijevog krila. Robert Pires imao je talent za dribling i završnicu, te je ubojito kombinirao sa Coleom na lijevom krilu Arsenalovog napada. Nakon Arsenala, odigrao je preko 100 utakmica za španjolski Villarreal, a sa reprezentacijom Francuske bio je svjetski i europski prvak.
Gilberto Silva
Mnogi će reći da Wenger do dana današnjeg nije pronašao zamjenu za neumornog Brazilca. Silva je mogao jednako efikasno igrati u defanzivi i prema naprijed. Titan između linija, Gilberto Silva bio je prava radilica na terenu, koji je krpio sve rupe, omogućavajući Arsenalovim čarobnjacima u napadu da ubitačno kombiniraju pred protivničkom odbranom.
Patrick Vieira
Kapiten, vođa, kreator i stražar. Jedan od najkompletnijih veznjaka premijer ligaške ere. Vieira je bio srce „Neporaženih“ – snažan u duelu, kreativan s loptom u nogama, Arsenalov kapiten bio je tkivo koje je spajalo odbranu, sredinu i napad. Dvije godine nakon što je vodio Arsenalove neporažene, otišao je u Juventus, a sa Piresom je bio član francuskih europskih i svjetskih prvaka 1998. i 2000.
Fredrik Ljungberg
Svi se sjećaju ludog Šveđanina, crvene kose. Ljungberg je bio konstantna prijetnja sa desnog Arsenalovog krila – njegovih 10 pogodaka nadmašili su samo Pires i nezamijenjivi Henry. Arsenalovo desno krilo bilo je jednako neumorno u pokrivanju protivničkih bekova koliko i ubojito u napadima i centaršutevima. Nakon Arsenala nije se ustalio nigdje, te je 2014. završio karijeru u indijskom Mumbaiju.
Dennis Bergkamp
Holanđanin zlatnog prvog dodira, Arsenalov plejmejker – iako bi bila nepravda Bergkampa ograničiti jednom ulogom, Holanđanin je bio hibrid napadača i desetke, kreativni mozak koji je istovremeno bio pokretač i egzekutor, u posjedu ili u brzoj tranziciji. Te godine je već zagazio u 35., i dvije godine kasnije će upravo u Arsenalu završiti karijeru.
Thierry Henry
Jedan jedini. Po mnogima i najbolji igrač u historiji Premier lige. U Arsenalovoj šampionskoj sezoni zabio je 30 ligaških golova, ukupno 39 u svim takmičenjima, i tome dodao šest asistencija. Henry je najbolji strijelac Francuske i Arsenala svih vremena, ali same brojke ne govore niti pola priče. Njegov dodir, dribling, lahkoća stvaranja prostora bez presedana u historiji Premier lige. Tri godine nakon neporažene sezone otišao je u Barcelonu, gdje je činio jedan od najboljih napadačkih trojaca svih vremena – sa Leom Messijem i Samuelom Eto’om. Henry se vratio u Arsenal 2012. godine, tada je došao na posudbu iz Američkog Red Bullsa. Karijeru je završio 2015. godine.
Navijači Arsenala se i dan danas radu prisjećaju ove generacije Topnika, ali kako stvari stoje, za nešto i približno ovoj ekipi trebat će još mnogo vremena.
Sa druge strane Liverpool do kraja sezone u borbi za titulu “nepobjedivih” igrat će protiv sljedećih ekipa:
Norwicha, West Hama, Watford, Bournemoutha, Evertona, Crystal Palacea, Manchester Cityja, Aston Ville, Brightona, Burnleya, Arsenala, Chelsea, Newcastlea.
Utakmica između Arsenala i Liverpoola 02. maja 2020. godine koja se igra na Emiratesu, vjerovatno neće imati nikakvog značaja što se tiče tabele Premier Lige, jer skoro je izvjesno da će Liverpool osvojiti titulu koju čekaju više od 30 godina. S druge strane postavlja se pitanje da li će Arsenal u ovom meču uspjeti da pobijedi Liverpool i ostane jedina ekipa koja je u novijoj fudbalskoj historiji završila sezonu bez poraza.