Radiologinja Nicola Strickland otišla je na odmor na karipski otok Tobago, tropski raj bogat idiličnim pješčanim plažama.
Prvog jutra svog boravka tamo, tražila je školjke i korale u bijelom pijesku, ali ubrzo se njen odmor pretvorio u pakao.
Šetajući među kokosima i mangom na plaži, Strickland i njen prijatelj naišli su na mirisno zeleno voće slično divljim jabukama.
Oboje su nepromišljeno odlučili zagristi voće. Poslije trenutka uživanja u slatkom okusu, grla su im počela gorjeti, a uskoro su jedva mogli gutati.
Tahukah kamu, bahwa Pohon Manchineel (Hippomane mancinella) dinobatkan sebagai Pohon beracun didunia? pic.twitter.com/Icy7jPUxJ8
— HMD Biologi FMIPA UI 2018 (@hmdbioui) November 22, 2015
Voće o kojem je riječ raste na drvetu iz porodice mlječikovki (Hippomane mancinella), koje se ponekad naziva i “jabuka smrti” ili “otrovna guava“. Raste u tropskim predjelima na jugu Sjeverne Amerike kao i u središnjoj Americi, Karibima i sjevernim dijelovima Južne Amerike, piše Science Alert.
Biljku na španjolskom zovu “arbol de la muerte“, što doslovno znači “drvo smrti“. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, ovo drvo je zapravo najopasnije drvo na svijetu.
Kako je objasnio Institut za prehrambene i poljoprivredne znanosti s Floride, svi njegovi dijelovi su ekstremno otrovni, a “interakcija s bilo kojim dijelom ovog drveta ili gutanje mogu biti smrtonosni“.
Otrov u ovom drvetu toliko je jak da se ne preporučuje ni stajati ispod njega tijekom kiše: organski spoj phorbol, čak i razblažen s kišnicom, može izazvati teške opekotine.
nuovo post di #noidiminerva “Hippomane Mancinella è un albero diffuso nei terreni sabbiosi… https://t.co/9n6ePctbSj pic.twitter.com/cbyyGOB6oa
— Francesco (@FranzMarin87) January 6, 2016
S obzirom na to koliko su otrovna, pojedina stabla su u nekim teritorijima prekrivena crvenim križevima ili jasnim natpisima upozorenja kako se oni koji nisu upućeni u nevjerojatna svojstva ovog drveta ne bi previše približili biljci.
Ako već tako negativno djeluju, zbog čega ih jednostavno ne bismo posjekli, pitate se?
Ovo drvo veoma je važno u lokalnim ekosistemima u kojima živi i smatra se jednim od glavnih na liniji obrane od erozije na plažama središnje Amerike.
Do danas je zabilježeno mnogo ozljeda oka, privremenog sljepila, upale uslijed udisanja nekog dijela biljke, kao i smrtnih slučajeva.
Karipski stolari, međutim, koriste ovo drvo već stoljećima, jer su uspjeli otkriti tajnu preciznog uklanjanja otrova sušenjem drveta na suncu.
“Prava prijetnja smrću dolazi ako pojedete njegovo malo okruglo voće“, piše Ella Davies za BBC. “Ovo voće može se pokazati fatalnim, jer izaziva povraćanje i jaki proljev koji dehidriraju tijelo do tačke s koje nema povratka.”
Nicola Strickland i njen prijatelj, srećom, nisu nastradali nakon što su probali plod ovog drveta, jer su zagrizli veoma male komade, a ona je 2000. godine u časopisu The British Medical Journal objavila studiju u kojoj je detaljno objasnila sve simptome koje je osjetila. Čitavih osam sati, piše ona, trajala je agonija. Cijelo vrijeme je dozirano pila mlijeko i pina colade kako bi ublažila vrelinu i osjetila kako se toksin spušta u “limfne čvorove“, prenosi Index.