Slavenska mitologija razvijala se gotovo 3000 godina. Za razliku od ostalih svjetskih mitologija, mitologija Slavena nema mnogo pisanih izvora. Većina mitologije se temelji na usmenoj predaji te se prvi pravi spomen slavenske mitologije u pisanom obliku pojavio se u 6. stoljeću.
Bizantski historičar Prokopije u svom je djelu Bellum Gothicum opisao vjerovanja južnoslavenskog naroda. Prema Prokopiju, ti su Južnoslaveni najviše štovali jednog boga, gospodara svega koji je stvorio grom munje. Iako se ne spominje konkretno ime tog boga, pretpostavlja se da je to bio bog Perun. Perun u današnjim slavenskim jezicima označava grom.
Stari Slaveni su svijet pojmili kroz simbolizam svetog stabla ili stabla života. Kult svetog svjetskog stabla bio je starim Slavenima iznimno važan i budući se nije otvoreno kosio s kršćanskim učenjima, preživio je u narodnom vjerovanju kroz duga stoljeća nakon pokrštavanja.
Slaveni bili su politeisti, vjerovali u više božanstava. Vjerovali su kako dobre stvari kao što su sunce, dan, blaga kiša, proljeće, drveće, plodovi prirode, zdravlje i dr. potječu od Bijelog-boga, a zle poput noći, hladnoće, oluje, munje, groma, bolesti i dr. od Crnog-boga.
Svarog je vrhovni bog u slavenskoj mitologiji. Kreirao je cijeli svijet i bogove. Samim time je i vladar svih bogova. Vladar je i svijeta duhova koji nazivaju Svarga. Jedni izvori kažu da mu je žena Vida, a drugi da je Lada. Ima dva sina, Daždboga i Svarožića.
Jedna od legendi kaže da je Svarog stvorio sunce i stavio ga na nebo da širi svijetlo i toplinu. Također njegova moć nad vatrom ima generativna i seksualna svojstva poput vatre. Kao stvoritelj ima moć da stvori živu materiju iz ničega, a pod seksualna svojstva se misli na strastvenu želju i seksualni nagon. Stvorio je dvanaest stupova da čuvaju nebeski svod i zvijezde na nebu.
Simbol boga Svaroga bio je kolovrat, slavenska svastika ili simbol sunca sa osam krakova. Svarog je prikazivan kako sjedi na prijestolju poput kralja. Na prsima je imao orla, a u rukama dva žezla koja su imala izgled sunca. Na glavi je imao šljem s bikovim rogovima. Dan posvećen Svarogu bio je utorak.
U srednjem vijeku na prostorima gdje je slavenska mitologija bila zastupljena razni žetveni obredi su se održavali u čast Svaroga. U nekim krajevima bi se svako jutro prije rada na polju seljaci duboko naklonili bogu Svarogu da im blagoslovi dan i njihov rad.