Turbe „Saračica“ smješteno je u starom djelu Visokog, preko puta istoimene džamije. Djeli ih samo uska staza.
Ajeti o smrti izvezeni na zlatnoj čohi koji podsjećaju na smrt i njenu neizbježnost, upečatljivi su pri samom ulasku u turbe. Ibrik, peškir, Kur’an, sve ono što može krasiti ovako mjesto i davati mu poseban šarm.
O ovom turbetu nema puno pisanih tragova, koji bi posvjedočili njegovu prošlost i potvrdili priče o njemu.Neke predaje kažu da potiče iz turskog perioda.
Stariji Visočaci pričaju da je u njemu pokopana jedna djevojka. Sluškinja bila kod jednog visočkog age, a mnogo čestita i valjana. Poslije se pričalo da je aginica plaho na nju bila ljubomorna, pratila je na svakom koraku, ponižavala i iskorištavala.
Aga je imao ljetnikovac negdje oko Fojnice. Tamo bi često išao, pogotovo kada borovnice prispiju za berbu. A kad god bi oni krenuli u Fojnicu, aginica bi obilazila sedam puta oko dvora i učila sedam puta Kur’ansku suru „Iza đae“. Tako bi štitila imanje od svega negativnog.
Jedne prilike su krenuli u Fojnicu. Skoro na pola puta aginica se sjeti da je zaboravila proučiti suru. Reče tad sluškinji da se vrati i da ona to uradi umjesto nje, a oni će je sačekati pored rijeke u hladovini.
Daleko jeste, još pješke se išlo, ali šta će, ko bi smio odbiti ono što je aginica naredila. Vrati se tako djevojka bez pogovora. Međutim, dok je došla do dvora, zaboravila je šta treba učito pa umjesto „Iza džae“ proučila „Fatihu“ sedam puta.
Vratila se djevojka opet pješke gdje su je aga i aginica čekali i nastave oni put ka Fojnici. Nakon nekoliko dana koliko su proveli tamo, vrate se u Visoko. Kad su stigli, imali su šta i vidjeti. Sedam zidova oko dvora kroz kojih nema prolaza.
Ukabulila se djevojačka dova i primile se prolivene suze. Kada aga i aginica to vidješe, zatražiše od djevojke oprost.
Poslije se pričalo da je aga odmah ponudio jedan od tri svoja dvora siromašnoj djevojci, pa čak i to da su aga i aginica od tada služili djevojku.
Djevojka se nikada nije udavala, a za svoga života ostavila je u amanet da se ukopa na mjesto gdje je današnje turbe. Od njene zaostavštine izgrađena je i istoimena džamija. Ubrzo po ukopu djevojke, komšije su vidjele zeleni nur kako sija iz njenog kabura. I, upravo tamo gdje zasja, niče i današnja Saračica.