U trnovskom kraju prepričava se i dan danas priča o neizmjernoj ljubavi bogate begove kćeri Rabije i Krste Pržulja, kovača.
Priča kaže da je lijepa begova kćer radila u očevoj prodavnici, a prekoputa je Krsto držao svoju kovačku radionicu. Mladi i lijepi, kakvi su bili, ubrzo su se zagledali jedno u drugo, ali ta ljubav je bila zabranjena.
Znajući da njihova ljubav ne može opstati ovdje, dogovorili su se da skupa pobjegnu. Krsto je kroz Trnovo naišao sa saonama punim daske, među kojima se krio njegov rođak, a u saone je uskočila prerušena Rabija, umotana u marame da je niko ne prepozna. Do željezničke stanice u Sarajevu krvnički su tjerali konje i tu sjeli na voz i otišli u Srbiju.
Niko u Trnovu nije znao gdje su. Krstu su tražili njegovi, a beg Murga je plaćao pedeset velikih dukata da mu kažu gdje mu je kćer. Uskoro je neki žandarm rodom iz Trnova, a na službi u Kraljevu, javio da se Krsto i Rabija nalaze u tom gradu.
Beg je podmitio žandarme koji su uskoro uhapsili Krstu i Rabiju i doveli ih u Sarajevo. Tada su ih razdvojili, ne znajući da je Rabija već dva mjeseca trudna. Međutim, nikad nije rodila to dijete.
Krstu su oženili mađarskom udovicom, a Rabiju je Murga beg dao nekom drugom, propalom mostarskom begu, podmitivši ga ćupom dukata da je uzme. Ali, Rabija nije htjela ni za koga, kad već nije mogla za Krstu.
Prvom prilikom je pobjegla u Sarajevo. Živjela je sama u Sarajevu i nikad se nije više udavala. Krsto je, kažu, živio u Srbiji, napustio je ženu Mađaricu. On i Rabija se nikada više nisu sreli.