Ajvatovica je najveća vjerska i kuturna manifestacija Bošnjaka koja trajno podsjeća na veliku pobožnost i požrtvovanost Ajvaz-dede u nastojanju da učini dobro djelo i pomogne ljudima.
Legenda o Ajvaz-dedi i odlazak na dovište kod njegove stijene tradicija je koja vjekovima živi i prenosi se sa generacije na generaciju kod bosanskih muslimana.
Kroz Prusac teče rijeka Prensa , kako se nekada i samo mjesto zvalo, koja ni u to vrijeme nije bila za piće, brojni bunari nisu bili dovoljni za potrebe mjesta.
Predaja koja se prenosi s koljena na koljeno kaže da je Ajvaz- dedo pod planinom Šuljagom, 6 km udaljenom od Prusca, u šumi našao snažan izvor. U blizini izvora nalazi se stijena duga 74 m i visoka 30 m. Stijena je bila prepreka vodovodu koji je dedo Ajvaz želio provesti do samog mjesta te je odlučio moliti Svevišnjeg da stijenu rastavi kako bi mogao provesti vodovod. Išao je 40 dana svako jutro na stijenu sabah namaz klanjati i dovu upućivati.
Četrdeseto jutro, učeći Ku’ ran poslije namaza, zaspao je Ajvaz dedo i sanjao kako su se dva ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je da je njegova dova primljena i stijena rastavljena i da je rascjep u klancu usmjeren prema kibli.
Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz-dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda izvršio Šejh Hasan Kafi Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem- paša početkom 1785. godine.
U Pruscu je 1931. godine napravljen moderan vodovod. Narod je ovo vrelo nazvao po dedi “Ajvatovica” a stijenu “Ajvaz- dedina stijena” i u znak Božije blagodati ljudi su počeli pohoditi mjesto gdje se desilo raspuknuće stijene.