Alija Nametak je bio bh. pripovjedač, dramatičar i folklorist. Rođen je u Mostaru 6. marta 1906., a umro u Sarajevu 8. novembra 1987. godine.
U Mostaru završava mekteb i gimnaziju, a studije u Zagrebu. Od 1929. godine živi u Sarajevu i do 1945. godine radi kao srednjoškolski profesor na gimnaziji, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi.
1934/35. predavao u Podgorici, a jedno vrijeme je bio lektor i intendant u Narodnom pozorištu u Sarajevu (za vrijeme rata Hrvatsko državno kazalište). Zbog aktivnoga učestvovanja u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH-a, osuđen 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet.
Izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, ponovo je počeo objavljivati tek nakon dugogodišnje šutnje (Trava zaboravka, Zagreb 1966. i Tuturuza i šeh Meco, Zagreb 1978). Značajan pripovjedač, koji izvornim darom i sjajnim osjećanjem jezika u svojim najboljim novelama nadrasta ograničenja tradicionalističkih književnih i životnih nazora.
Punu i pravu recepciju Nametkove proze trajno je omela njegova politička ekskomuniciranost i građanska marginaliziranost. U knjizi Sarajevski nekrologij, objavljenoj posthumno (Zürich, 1994), Nametak se pokazuje kao novovjekovni Bašeskija – hroničar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelističke krokije, i toplo i ironično u isti mah, svjedoči o životu tradicionalne sarajevske muslimanske sredine kao cijeloga jednog paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih društvenih i političkih promjena (1961-1985).
Djela:
- Bajram žrtava (Zagreb, 1931),
- Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937),
- Ramazanske priče (Sarajevo, 1941),
- Za obraz (Zagreb, 1942),
- Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943),
- Dan i sunce (Zagreb, 1944),
- Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945),
- Trava zaboravka (Zagreb, 1966),
- Tuturuza i šeh Meco (Zagreb, 1978),
- Sarajevski nekrologij (Zürich, 1994)