Jasna Diklić rođena je 8. marta 1946. godine u Sarajevu.
Kao kćerka čuvene glumice i lutkarske rediteljice Amalije praktično je prohodala u teatru, ali svoje prve glumačke korake načinila je na sceni sarajevskog Malog pozorišta gdje se odvijala praktična nastava po dobru znanog Dramskog studija Festivala malih i eksperimentalnih scena MESS, čijoj je prvoj generaciji i sama pripadala, glumu je diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Prvi profesionalni angažman dobila je u Narodnom pozorištu u Banjaluci, 1969. godine, ubrzo se vraća na matičnu scenu Malog pozorišta koje će kasnije ponijeti ime Kamerni teatar 55. Do 1992. godine na ovoj sceni ostvarila je na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale one u Zagrljenicima Miodraga Žalice, Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene Paula Sindela, Brisanom putu Milice Novković, Plavoj Jevrejki Isaka Samokovlije, a lično izdvaja još i uloge Vrhu Safeta Plakala u režiji Dubravka Bibanovića 1977. i Lutkinom bespuću Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina 1991. godine.
Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inostranstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti praizvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a.
I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala postižući ono u glumi najteže: da ti ljudi zaborave osobno ime i pamte te po imenu lika, te da kod ljudi koji ne razumiju tvoj jezik izazoveš emocije zvali se oni Poljaci, Švedi ili Nijemci. Za ovu kreaciju proglašena je Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH. Dobila je nagrada Tmačin prsten za desetogodišnji angažman i očuvanje digniteta glumca (2004)
Filmografija: Nebo iznad krajolika (2006), Dobro uštimani mrtvaci (2005), Crna hronika (2004) TV serija, Remake (2003), Viza za budućnost (2002) TV serija, Savršeni krug (1997), Sarajevske priče (1991) TV serija, Brisani prostor (1985) TV serija, Vatrogasac (1983), Uđi, ako hoćeš (1968)