Zašto plavuša nikada nije dobila moždani udar?
– Pa to bi bio udarac na prazno.
Ovo je jedan od mnogih viceva o plavušama koje smo čuli bezbroj puta. Neki od njih su smiješni, neki baš i ne, ali svi potvrđuju da se u modernom društvu intelekt plavuša smatra nezadovoljavajućim.
Naravno, ne postoji nikakvo naučno uporište za ovu pretpostavku, pa smo se zapitali kako je nastao ovaj stereotip.
Postoje mnogi aspekti stereotipične percepcije plavokosnih žena. U jednu ruku, kroz historiju su se plavuše smatrale vrlo atraktivnima jer se prirodno plava kosa i svijetle oči rijeđe pojavljuju u prirodi od tamne kose i očiju.
Neki ljudi tumače stereotip “glupe plavuše” kao rezultat sistema vrijednosti zapadnjačkog društva, odnosno vjerovanja da žena ne može biti lijepa i pametna.
Prvi lik glupe plavuše datira iz francuske pozorišne predstave “Les Curisites De La Foire” koja je nastala u 18. stoljeću.
Lik je bio inspirisan francuskom kurtizanom Rosalie Duthe, koju su mnogi smatrali vrlo lijepom, ali poglupom i prostodušnom ženom.
Usponom holivudskih filmova, 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, ideja seksipilne, glupe plavuše postala je iznimno popularna, pogotovo zahvaljući legendarnoj glumici Marilyn Monroe.
Kada pogledamo društveni kontekst, popularnost ovih likova ima smisla. U to vrijeme, od žena se očekivalo da budu ljupke kućanice i odgovorne majke te da osnovna svrha njihovog postojanja bude brak.
Tako da, u suštini, stereotip glupe plavuše bila je fantazija muškaraca tog vremena. Prelijepa žena koja šuti i klima glavom na svaki njihov prohtjev jer je previše glupa da bi znala bolje, piše The Take.
Nakon feminstičkog pokreta 60ih i 70ih godina i sveukupne promjene svijesti našeg društva, u kinematografiji smo počeli viđati drugačije plavuše. Cher iz kultnog filma 90ih “Clueless” bila je vrlo inteligentna i vješta u pregovaranju, a Elle iz “Legally Blonde” bila najbolji student svoje generacije na prestižnom univerzitetu Harvard.
Istraživanje koje je američko Ministrastvo rada sprovelo na ženama koje su rođene između 1954. i 1968. godine pokazalo je da su plavuše u toj grupi imalo malo veći IQ od brineta i crnokosih žena.
Bilo kako bilo, lijepo je unijeti malo pozitivne enregije i smijeha u sivu svakodnevnicu, stoga nema ničeg toliko lošeg u vicevima o plavušama, sve dok zaista ne osuđujete ženu zbog boje njene kose.