Iako je korona virus odnio živote gotovo 3.900 ljudi širom svijeta i zarazio više od 111.000 drugih, Iračani i dalje ne mare za virus zbog kojeg je cijeli svijet na nogama kako bi mu se suprotstavio, piše za Aljazeeru Ahmed al Dabagh.
Doktor Ali al-Asad, koji aktivno učestvuje na demonstracijama i član je medicinskog tima raspoređenog na trgu Tahrir u Bagdadu, razlog iračke ravnodušnosti prema virusu pripisuje teškim okolnostima u kojima živi taj narod.
Al-Asad je za Al Jazeeru rekao da su brojne nesreće kroz koje je Irak prošao u proteklim decenijama učinile da smrt postane prirodna stvar u životima Iračana koji se, kako kaže, svakodnevno susreću s njom.
Dodao je da je Irak izgubio stotine hiljada svojih sinova tokom Iračko-iranskog rata, zatim Drugog zaljevskog rata, američke invazije i borbe protiv organizacije Islamska država Irak i Levant (ISIL), pa sve do nasilnog gušenja demonstracija koje je pokrenuo narod u Iraku, u kojima su stotine Iračana izgubile živote. Zbog svega toga Iračani ne strahuju od smrti, kazao je.
Jedan od demonstranata s Tahrira, koji je želio ostati anoniman, izjavio je za Al Jazeeru da korona virus ni u jednoj državi na svijetu, osim u Kini, nije odnio toliki broj života koliko je u Iraku stradalo građana u gušenju demonstracija, gdje je ubijeno više od 600 osoba, uglavnom omladine.
Mnogo je razloga za ravnodušnost Iračana prema rizicima od korona virusa, pa tako dr. Qusay Riyad, profesor kulturne antropologije na Univerzitetu u Mosulu, na sjeveru Iraka, ističe da iračka ličnost ima obilježja koja su povezana s krizama poput ratova, blokada i drugim političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim varijablama.
Smatra da su svi ti faktori učinili da se iračka ličnost sa svim tim opasnostima nosi sasvim normalno, bez pridavanja pažnje i nekog ozbiljnog pristupa. Prolijevanje krvi, plemenska ostrašćenost i odsustvo civiliziranosti, osim relativne podijeljenosti i religiozne misli, učinile su Iračane ravnodušnima prema opasnostima.
Irak je upravo izašao iz trogodišnjeg rata protiv ISIL-a, koji je odnio hiljade života. Oslobađanje regija i stradanja koja su sve to pratila natjerali su Iračane da se svakodnevno druže sa smrću, zbog čega su ravnodušni i ne pridaju pažnju korona virusu, dodaje na kraju.
Jedan od demonstranata s Tahrira, koji je želio ostati anoniman, izjavio je za Al Jazeeru da korona virus ni u jednoj državi na svijetu, osim u Kini, nije odnio toliki broj života koliko je u Iraku stradalo građana u gušenju demonstracija, gdje je ubijeno više od 600 osoba, uglavnom omladine.
Mnogo je razloga za ravnodušnost Iračana prema rizicima od korona virusa, pa tako dr. Qusay Riyad, profesor kulturne antropologije na Univerzitetu u Mosulu, na sjeveru Iraka, ističe da iračka ličnost ima obilježja koja su povezana s krizama poput ratova, blokada i drugim političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim varijablama.
Smatra da su svi ti faktori učinili da se iračka ličnost sa svim tim opasnostima nosi sasvim normalno, bez pridavanja pažnje i nekog ozbiljnog pristupa. Prolijevanje krvi, plemenska ostrašćenost i odsustvo civiliziranosti, osim relativne podijeljenosti i religiozne misli, učinile su Iračane ravnodušnima prema opasnostima.
Irak je upravo izašao iz trogodišnjeg rata protiv ISIL-a, koji je odnio hiljade života. Oslobađanje regija i stradanja koja su sve to pratila natjerali su Iračane da se svakodnevno druže sa smrću, zbog čega su ravnodušni i ne pridaju pažnju korona virusu, dodaje na kraju.