Fenomen serije Južni vetar, jako je teško objasniti, jer popularnost koja je na prvom mjestu stečena preko filma, a zatim i kroz epizode, skoro nije viđena u Srbiji a i šire.
O ovome svjedoči i široka grupa fanova koji su, više nego ikada podržali neku domaću seriju. Skoro se nije desilo da neka domaća serija izazove toliku pažnju kako na društvenim mrežama, tako i internim razgovorima.
Baća, Car, Stupar, Crveni, Dmitar, Vajo i Sparta dali su ovoj seriji posebnu čar. Počevši od priče koja je brza, i dinamična kao fenomenalni Miloš Biković u ulozi Petra Maraša za volanom automobila tokom scena jurenja po Beogradu, pa sve do Miloša Timotijevića u ulozi korumpiranog policajca i produžene ruke države, koja se za sve pita i reguliše stvari onako kako njoj odgovara, navodi Noizz.rs u svojoj recenziji.
A ko bi za ulogu bosa nad bosovima, bio bolji od Aleksandra Berčeka, koji, žargonski rečeno, jede svaku sekundu kadra u kojem se nalazi.
Druga stvar koju seriju Južni vetar čini posebnom, jeste sama radnja serije. U srbijanskoj blokbaster seriji mogu da se pronađu sve generacije, od tinejdžera do onih koji su već u petoj deceniji života.
Tome je doprinijela i glumačka podjela. Mlade snage poput Miloša Bikovića, Miodraga Radonjića, Mladena Sovilja, savršene su uklopljene sa srednjom generacijom, odnosno, MIlošem Timotijevićem, Ljubomirom Bandovićem i Vukom Kostićem, Aleksandrom Berčekom i Bogdanom Diklićem, koji su u svojim ulogama pokazali sav raskoš svog talenta kojim godinama briljiraju, kako u serijama, tako i u filmovima. Krug je zaokružen sa glumcima iz Italije, odnosno, Bugarske, Hristom Šopovim i Paskvale Espozito.
Brzina, riječ koja obavezuje više od krvi i privrženosti ljudima koji ti čuvaju leđa u svakoj situaciji. Od Kolumbije, preko Italije, do Balkanskih puteva droge. Priča o kojoj svakoga dana čitamo u novinama i gledamo u vijestima.
Zato i nema velike tajne zašto je serija doživjela veliki uspjeh, jednostavno, životna je. Kada nemaš ništa, gledaš kako da stvoriš nešto onako kako najbolje znaš. Cijena se zna i obično se plaća robijom ili životom. Ova slika na najbolji mogući način ilustruje naše društvo u posljednjih trideset godina. Maraša, Baća, Careva ima svuda. I oni su spremni da je plate, koliko god da u nekom trenutku posumnjaju u ispravnost svojih postupaka.
Ako na sve napisano, dodamo i modernu muziku, lijepe devojke, opijate i sve ono što caruje na beogradskim splavovima i klubovima, kao i na fenomenalno urađenu produkciju, nema ničega čudnog u tvrdnjama da je serija Južni vetar, prvi put poslije dosta vremena vrijedna pažnje publike koja nestrpljivo u danima izolacije čeka novu epizodu.