Hamdija Pozderac rođen je 15. januara 1924. godine u Cazinu i to pod imenom Muhamed.
Još kao srednjoškolac uključio se u rad Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je tada bila ilegalna. 1941. godine uključuje se u narodnooslobodilački rat, gdje je obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti.
Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom i Ordenom junaka socijalističkog rada. Nosilac je nagrade ZAVNOBiH-a.
Po završetku rata obavljao je niz partijskih i državnih dužnosti, a 1956. godine postaje član Centralnog komiteta saveza komunista BIH.
Završio je Visoku partijsku školu u Moskvi i Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine.
Izdao je niz publicističkih i naučnih djela, a od 1961. godine je predavao opštu sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971. do 1974. bio je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH.
Na kraju svoje bogate političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva bio je prisiljen da da ostavku i da se povuče iz političkog života.
Njegovo uklanjanje sa političke scene Jugoslavije, kao najjačeg političara iz BiH za vrijeme komunizma, se može jedino dovesti u vezu sa njegovim insistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na nemijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine, koji su dali Muslimanima status naroda u SFRJ.
Hamdija Pozderac suprostavio se nacionalističkim politikama koje su vođene 70-tih i 80-tih godine. Spriječio je Miloševića i slične da mjenjaju Ustav, u suprotnom, možda Bosna i Hercegovina danas ne bi ni postojala kao suverena i nezavisna država.
Umro je 7. aprila 1988. godine u Sarajevu i to pod, i danas još nerazriješenim okolnostima.