Koronavirus je 13. januara postao globalni problem. Prvi slučaj izvan Kine zabilježen je na Tajlandu, a ubrzo se proširio na Japan, Južnu Koreju i Sjedinjene Američke Države.
U svijetu je zabilježeno više od milion zaraženih. Kako se broj zaraženih i smrtnih slučajeva povećava, postavlja se pitanje ima li neka država bez koronavirusa? Odgovor je, možda iznenađujući, ali ima, piše BBC.
Do 2. aprila 18 država nije prijavilo slučajeve zaraze, piše BBC koji koristi podatke s američkog Univertiteta Johns Hopkins, a to su Komori, Kiribati, Lesoto, Marshallovi otoci, Mikronezija, Nauru, Sjeverna Koreja, Palau, Samoa, Sao Tome i Principe, Salomonovi otoci, Južni Sudan, Tadžikistan, Tonga, Turkmenistan, Tuvalu, Vanuatu i Jemen.
Stručnjaci se slažu da u tim zemljama vjerovatno postoje slučajevi zaraze, ali se ne prijavljuju, a primjer tome je Sjeverna Koreja i ratom razoreni Jemen.
U svakom slučaju, postoje zemlje u kojima nema virusa. Većinom su to mali, udaljeni otoci s malo posjetitelja. Zbog svoje udaljenosti oni su u nekoj vrsti prirpdne izolacije.
Ali predsjednik jednog takvog mjesta nije nimalo zadovoljan. Zapravo, kaže on za BBC, koronavirus je već nacionalni problem.
Nauru, u Tihom okeanu, udaljen je gotovo 320 kilometara od bilo kojeg kopna, a otok Banaba, dio Kiribatija, najbliža je zemlja. Najbliži glavni grad s direktnim letovima je australski Brisbane, udaljen 2.500 kilometara.
Nauru je druga najmanja država UN-a, nakon Monaka, s nešto više od 10.000 stanovnika.
To je i jedno od najmanje posjećenih mjesta na svijetu. Iako se ne pojavljuje u posljednjim podacima UN-a, jedan turistički operator kaže da zemlja ima samo 160 turista godišnje.
Možda mislite da se tako udaljeno mjesto ne bi trebalo dalje distancirati. Ali zemlja s jednom bolnicom, bez respiratora i nedostatkom medicinskih sestara ne smije riskirati.
Naša politika, kaže predsjednik Lionel Aingime, naziva se “uhvati i zatvori”.
“Držimo stvari na granici. Koristimo naš aerodrom kao granicu, a naše tranzitne objekte kao dio naše granice”, kaže on.
Svakodnevno se provjeravaju simptomi onih koji su u karantinu. Svi koji su imali temperaturu izolirani su i testirani su na koronavirus. Svi su bili negativni.
I dok pokušava održati Nauru bez koronavirusa, zna da ostatak svijeta nije tako sretan.
“Svaki put kad pogledamo kartu sa zemljama u kojima postoji koronavirus, čini se da svijet ima epidemiju ospica – svuda su crvene tačkice”, kaže on.
Nauru nije jedina mala pacifička zemlja koja je proglasila vanrednu situaciju. Kiribati, Tonga, Vanuatu i drugi učinili su isto.
Doktor Colin Tukuitonga, iz Niue na južnom Pacifiku, siguran je da je to ispravna politika. On je stručnjak za javno zdravstvo, bivši povjerenik Svjetske zdravstvene organizacije, a sada je prodekan za medicinu na Univerzitetu Auckland.
“Ove države nemaju snažne zdravstvene sisteme. Ako se pojavi epidemija, to bi moglo biti kobno, jer nemaju respiratore i bolnice”, kaže on.
Dodaje da su njihovi stanovnici već lošeg zdravlja.
“Mnoga od ovih mjesta imaju visoku stopu dijabetesa i srčanih problema, a sve to može biti kobno u slučaju zaraze”, ističe on.
Mali broj zemalja s kopnenim granicama do sada je pošteđen koronavirusa. Tek je u četvrtak Malavi, zemlja koja ima 18 miliona stanovnika u istočnoj Africi, prijavila prve slučajeve.
Zemlja je proglasila “stanje katastrofe”, zatvorila škole i otkazala sve vize izdane prije 20. marta. To je ujedno i “ubrzalo testiranja, kaže doktor Peter MacPherson, stručnjak za javno zdravstvo iz škole za tropsku medicinu u Liverpulu, a sjedište je u Malaviju.
“Bili smo vrlo pogođeni virusom HIV-a u posljednjih 30 godina, kao i pandemijom tuberkuloz”, kaže on.
Dokazi kažu da će koronavirus doći u sve zemlje, kaže on. Pa ako nije Malavi, gdje bi moglo biti posljednje mjesto na svijetu u kojem bi moglo doći do zaraze?
“Vjerovatno su to južni Pacifik, vrlo udaljeni otoci. Mogao bih se kladiti u to. U doba globalne ekonomije nisam siguran da postoji mjesto koje bi moglo izbjeći zarazu”, kaže Andy Tatem, profesor prostorne demografije i epidemiologije na Univerzitetu Southampton.
Potpuna izolacija poput one u Nauru može djelovati, kaže on, ali ne može trajati zauvijek.
“Većina ovih zemalja oslanja se na uvoz, bilo da se radi o hrani, robi ili turizmu. Oni također imaju izvozne proizvode. Mogu se potpuno izolovati, ali to bi bilo vrlo štetno s druge strane, pa će se na kraju ipak morti otvoriti”, kaže on.