Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo osnovalo je znanstveno tijelo Ministarstva zdravstva KS i Kriznog štaba Ministarstva zdravstva KS za praćenje i analizu situacije izazvane novim koronavirusom tokom pandemije.
Jedan od članova toga tijela je i dr.sc. Damir Marjanović, rektor Burch sveučilišta, s kojim je tim povodom razgovarao Dnevni list.
Tko čini tu grupu znanstvenika i što je njezin cilj?
Inicijalna skupina znanstvenika koju smo činili akademkinja Mirsada Hukić, profesor Nihad Fejzić, dr Rijad Konjhidžić i moja malenkost je prije dva tjedna samoinicijativno uputila kraći osvrt u 10 točaka primarno glede testiranja i tada aktualnih aktivnosti koje se sprovode u borbi protiv COVID-19.
Ministarstvo je par dana poslije, kao neku vrstu inicijalne komunikacije, formiralo Znanstveni savjet (što jeste bio jedan od naših prijedloga), u koji je pored nas imenovao i profesorice Fadilu Serdarević i profesoricu Sajmu Krkić Dautović. Tako da u našem timu sada imamo vrsne genetičare, veterinare, infektologe, epidemiologe i mikrobiologe.
S obzirom da prilikom imenovanja nismo dobili jasno definiranu misiju, u novome dokumentu koji smo samoinicijativno napravili i proslijedili prošli tjedan vladi ŽS smo definirali i misiju naše male grupe, koju pak promatramo samo kao jezgro šire akademske ekipe, a to je analiza sadašnjih i budućih znanstvenih činjenica i tendencija u ovoj oblasti, njihova primjena unutar znanstvene i stručne zajednice Županije Sarajevo, procjena i optimiziranje kapaciteta za uključivanje znanstvene zajednice Županije Sarajevo u svjetske znanstvene trendove vezane za borbu protiv pandemije SARS-COV-2 virusa, a shodno uputstvima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i svjetske znanstvene zajednice.
Kako Vi, kao genetičar, promišljate zbivanja koja su dovela do pandemije? U čemu je sadržana tolika snaga, tolika moć tog sićušnog bića, koje je u crno zavilo naš planet?
Nema tu nikakve mističnosti ili nekih prevelikih nepoznanica. Virusi su svuda oko nas i ovi životni oblici (koje ne možemo niti nazvati organizmima) dijele ovaj naš prostor sa nama od samoga postanka naše vrste, a vjerujem da će biti na ovom planetu i još dugo nakon nas.
Jednostavni su, prilagodljivi, imaju dvije osnovne komponente (nukleinska kiselina i proteini) i evolutivno su naučeni da za svoj opstanak koriste metabolizam svoga domaćina, nerijetko izazivajući različita oboljenja. Stoljetnim iskustvima i ogromnim znanstvenim napretkom, posebice u zadnjem stoljeću, nekako smo naučili da većinu vremena održavamo miroljubivu koegzistenciju sa ovim životnim oblicima, no s vremena na vrijeme, baš kao sada, dođemo u koliziju i započnemo rovovsku borbu.
No, ne treba da nas čudi i na to trebamo biti spremni. Čovjek, kao izuzetno migratorna pa čak i invazivna vrsta (sa stanovištazauzimanja našega planeta) svakoga dana proširuje svoja staništa i dolazi u sve veći broj intenzivnih kontakata sa različitim životinjskim vrstama koje povremeno „nesebično podijele“ svoje viruse sa nama, a na koje mi nismo spremni. Ako smo već prihvatili da se širimo po svim kontinentima, i „krotimo“ okolinu oko sebe, onda moramo biti spremni i da s vremena na vrijeme, primimo udarce te iste okoline, zar ne?
Koliko su ljudi sami pridonijeli nastanku pandemije?
Kako rekoh, ekspanzija ljudske vrste, zauzimanje novih ekosistema nas nerijetko dovede do izvora zaraza. Naše socijalne i društvene norme nerijetko olakšavaju njihovo širenje. Na kraju, naša (ne)pripremljenost na takve incidente dovode do toga da se zaraza ili obuzda u relativno kratkom vremenu na relativno malom prostoru, ili pak da nam izmakne kontroli. Stoga, mnogo je više „do čovjeka“ nego „do virusa“.
Što genetičari mogu poduzeti da je svladaju?
Genetičari su promptno reagirali i već nakon izuzetno kratkog vremena determinirali uzročnika COVID-19, a to je virus SARS CoV-2. Vrlo brzo smo saznali njegovu RNK sekvencu, povezali ga sa sličnim virusima u životinjskom svijetu, ali i sa onima koji su već bili prisutni u humanoj populaciji, brzo pripremili genetičke testove detekcije i počeli užurbano pratiti dalji razvoj i mutacije, te promjene genetičke strukture unutar pojedinih klastera ovog virusa.
U fazi kada nemate terapiju i razvijenocjepivo, ovo su bile izuzetno bitne stvari i tu se dokazalo da su desetljeća značajnih ulaganja u genetička istraživanja širom svijeta, i tu u najširem spektru primjene, ipak pokazala da mogu dati rezultata i u kriznim situacijama. Stoga se ta ulaganja i te znanstvene studije i dalje moraju nastaviti, sada i još jačim intenzitetom.
Mogu li nas u budućnosti opet zadesiti takve nevolje?
Da, i desit će se najvjerojatnije. Stoga je izuzetno bitno sada izvući maksimalnu pouku i ne ponoviti greške koje su se desile kada su naglo obustavljena istraživanja uzročnika SARS-a i MERS-a.
Koliko bića koja nastanjuju naš planet žive u suglasju, a koliko u neprijateljstvu?
Svi smo dio ovog globalnog ekosistema i svatko od nas ima značajnu ulogu u Biosferi, kao vrhovnom sustavu organizacije živih organizama i oblika ovog našeg planeta. Tu smo i treba da prihvatimo da ovaj planet nije dizajniran samo za ljude, te da ljudi nerijetko svojim negativnim aktivnostima isprovociraju ostatak Biosfere na jedan ovakav odgovor.
No, nemojte misiti da su virusi i oboljenja neka vrsta „kazne“ za ovu našu fragilnu ljudsku vrstu. Veliki broj životinjskih i biljnih vrsta se susreće sa istim izazovima. No, čini se da smo mi jedna od rijetkih vrsta koja nikako ne može da prihvati činjenicu da ukupan broj ćelija mikroorganizama koje vi sada nosite u i na svom tijelu prevazilazi ukupan broj ljudskih stanica od kojih ste napravljeni. To govori da ste u stalnom kontaktu sa mikroorganizmima i sa virusima i da jednostavno trebamo naučiti živjeti sa njima u balansu.
Čime to objasniti?
Biologijom i evolucijom.
Genetika i bioinženjering su područja u kojima ste postigli najviše uspjeha.Koje svoje projekte držite osobito važnima?
U ovome momentu meni najbitnija i najdraža funkcija je ona akademska u kojoj svoje znanje, svoja iskustva, svoja dostignuća ali i svoje znanstvene pogreške prezentiram mladim ljudima, studentima i znanstvenicima, onima koji dolaze iza nas i čije vrijeme tek nastupa. Usporedo s tim, i dalje aktivno radim na različitim populacijsko- genetičkim istraživanjima, forenzično- genetičkim modelima ali i optimizacijama pojedinih genetičkih metoda široke primjene, uključujući i one koje se koriste u detekciji virusa. Svaki od tih segmenta mi je bitan i u svakom od njih uživam.
Sjećam se naših razgovora u kojima ste ustvrdili kako veliki dio današnjih žitelja bh.bazena vuče porijeklo od predaka koji su ovdje preživjeli ledeno doba, a potom je dio njih naselio današnju Europu. Kako ste došli do takvih zaključaka?
Divna priča koja skoro svake godine dobije neki novi pravac, neku novu ideju. Ispitujuči genetičko nasljeđe današnjih ljudi, pravimo predikciju migracija njihovih predaka. Krajem prošle godine smo objavili jednu knjigu koja je bila inicijalna priča za dva nova doktorata koja ćemo profesor Primorac i moja malenkost voditi, i vjerujemo da ćemo kroz te studije doći i do nekih novih, svježijih informacija o nama samima.
Dugo ste surađivali s dr. Draganom Primorcem. Radite li i dalje zajedno?
Surađujemo punom parom i imamo velike planove za budućnost. Posljednjih par godina skoro svake godine sudjelujemo na par radova zajedno, a imamo trend da objavimo po jednu knjigu godišnje. Evo trudimo se da se taj trend uspješno nastavi i ove godine.
Postoje li granice preko kojih znanost ne može preći dalje?
Granice znanosti su omeđene ljudskom imaginacijom. Znanost vam je kao brojanje od 1 do 10 uzevši u obzir sva decimalna mjesta i nikada ne može doći do kraja. S druge strane, znanost vam je kao rijeka, nerijetko mora da mijenja svoj pravac da bi našla put do krajnje destinacije, jezera, mora ili oceana, i upravo ta nepredvidljivost, ali upornost ka ostvarivanju svoga cilja je čini predivnom, zar ne?
Kojim se znanstvenicima osobito divite?
Svim onim koji vjeruju u svoje rezultate i koji su spremni da modificiraju svoje mišljenje pred jačim, mudrijim i boljim argumentima. Onim znanstvenicima koji ego podrede znanstvenim faktima.
A umjetnicima?
Onima koji su svoj svijet nesebično približili ljudima koji ih okružuju i koji su na taj način opravdali postojanje ljudske vrste na ovom „trećem kamenu od Sunca“.
Mislite li da ima političara koji zloupotrebljavaju teško stanje koje je pandemija prouzročila u BiH ili drugdje?
Nažalost ima. Slične stvari je moja generacija doživljavala i ranih 90-tih godina prošloga stoljeća, kada su pojedinci obilato koristili sve ono loše što se dešavalo oko nas, a za osobnu korist. S jedne strane imate znanost i medicinsku struku, ali i druga polja ekspertize koji se uspješno bore sa izazovima koje nam je SARS Cov 2 stavio pred sve nas, a s druge strane imate političare koji su, dobrim dijelom, još jednom, pali na ispitu!
Pošaljite poruku našim čitateljima…
Život ide dalje. Homo sapiens je svojim intelektom i sposobnošću prilagođavanja, u zadnjih 200-tinjak tisuća godina, pa i više, koliko naseljava ovaj planet pronalazio načina da prevaziđe mnoge nedaće. Stoga, na dobrom smo putu da prevaziđemo i ove izazove koji su nas trenutno blokirali, kako pojava samoga virusa, tako i geopolitičke i svjetske ekonomske „igre“ koje su zaigrane u proteklim mjesecima. Kako rekoh život ide dalje, i nadati se da ćemo ipak iz svega ovoga izvući pouku!
Razgovarala:Vesna Hlavaček