Sve sarajevske mahale su građene pažljivo i gotovo svaka se obavezno sastojala iz manjeg trga oko kojeg su se prostirali sokaci, lokalne džamije i groblje za mještane tog naselja.
Neke mahale imaju izuzetno izražene i bitne historijske priče, a neke su zagonetne i iz njih potječu najzanimljivije legende grada.
Jedna takva mahala je bila i mahala Kadi Bali-efendije na prostoru današnjeg Pirinog brijega. U njoj je bila smještena i džamija kadije Bali efendije, prvog bosanskog mule, izgrađena još prije 1582. godine. Džamija je bila specifična po tome što je bila potpuno odvojena od minareta i smještena desetak metara dalje, a minaret je stajao zasebno na uzvisini kako bi se mujezinov glas bolje čuo širom mahale.
Narodno predanje ovu udaljenost objašnjava time što je minaret pribjegao od džamije, pa joj dadoše ime “Pribjegija“. Legenda kaže da su u više navrata pokušavali minaret vratiti uz džamiju, ali bi on preko noći pobjegao.
To se dešavalo nekoliko puta, a predanja iz tih davnih vremena pominju da se godinama na tom mjestu obnoć pojavijivala neobična prikaza, “koja nikoga nije napadala, već je tiho izgovarala neke molitve!“
Međutim, historijske činjenice poznaju lokaciju na kojoj se nalazila džamija sa odmaknutim minaretom od sebe. Alija Bejtić je u svojoj knjizi “Ulice i trgovi Sarajeva“ zapisao da je kameni minaret izgrađen 1968. godine uz Hadži-Idrizovu džamiju i mekteb u Novom Sarajevu, na samoj obali Miljacke, izgrađeni upravo od gotovih klesanaca ranije oborene džamije Pribjegije.
Na Pirinom brijegu, u Sarajevu, sve do 1933. godine postojala je Pribjegnuta džamija ili Pribjegija (na slici). I danas, sa početka Pirinog brijega, može se naći skriveno, manje groblje između kuća, nedaleko od spajanja ulica Pirin brijeg, Hamida Svrze i Sagrdžije.
Na Pirinom brijegu, u Sarajevu, sve do 1933. godine postojala je Pribjegnuta džamija ili Pribjegija.