Radi kao istraživač u prestižnom CERN-u, najvećoj svjetskoj laboratoriji iz oblasti fizike, predsjednik je Asocijacija za napredak nauke i tehnologije (ANNT), a svoje znanje vrlo rado dijeli i sa mlađim kolegama, i to kroz projekte Fondacije budućnosti u BiH, piše Faktor.
On je Admir Greljo, Gačanin s adresom u Švicarskoj, i za naš portal govorio je o svojim počecima – kako je sa sarajevskog Prirodnomatematičkog fakulteta dospio u labaratoriju gdje ima mjesta samo za najbolje, i uglavnom one sa prestižnih fakulteta, na kojim istraživanjima trenutno radi, zašto je bitno da Bosna i Hercegovina ulaže više u nauku, ali i kako se snalazi u ulozi oca i supruga uz sve obaveze jednog naučnika čiji radni dan nema kraja.
Vaša porodica je iz Gacka, Vi ste rođeni u Trebinju, osnovnu školu završili ste u Mostaru, studirali na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu… Koliko je stalno seljenje, mijenjanje sredine, već od rane mladosti, bilo naporno i stresno? Čemu Vas je sve to naučilo?
U posljednjih sedam godina promijenili smo četiri grada i tri države. Napredovanje u ovom poslu zahtijeva mobilnost; nauka je slična vrhunskom sportu po ovom pitanju. Mnogi postdoktoranti teško podnose selidbe, što je sasvim razumljivo. Čudan je taj osjećaj, kad pređete iz jednog mjesta u drugo, pa vam se ono od prije mjesec čini daleka prošlost. Moja prva sjećanja se vežu za izbjeglištvo u Mostaru, i na priče oca i djeda o našoj kući u Gacku. Kad smo se konačno skrasili u Bijelom Polju sjeverno od Mostara, krenuo sam na školovanje u Sarajevo. Privremeni boravak je status koji me prati od rane mladosti. Lekcija je to o prolaznosti života.
Danas živite i radite u Švicarskoj. Angažirani ste kao istraživač u prestižnom CERN-u. Kako ste dospjeli u ovaj veliki laboratorij, s obzirom na to da mi Bosanci znamo reći “da za nas nema mjesta među najboljima, uprkos svim diplomama i znanju kojim raspolažemo”. Jer “nas stranci vide samo kao fizičke radnike”. Vi ste dokazali suprotno.
Moje kolege su se obrazovale na najprestižnijim svjetskim univerzitetima, a ja s ponosom ističem svoj Univerzitet u Sarajevu na kojem sam stekao zvanje teorijskog fizičara. Po završetku studija, slijedi trogodišnji doktorat na Univerzitetu u Ljubljani, a potom četverogodišnja postdoktorska istraživanja u Zürichu i Mainzu. Odsjek za teorijsku fiziku na CERN-u je te godine nudio dvije pozicije na stotinu prijavljenih kandidata iz zemalja nečlanica u koje spada i naša država, što je bila dodatna otežavajuća okolnost. Mislim da razvijene zemlje Evrope ipak dobro prepoznaju visokokvalifikovanu radnu snagu iz BiH, o čemu svjedoče i brojni angažmani našeg stručnog kadra u tim zemljama.
Kada se rodila ljubav prema fizici? Šta Vas je privuklo ovoj nauci, čiji glavni cilj je shvatiti ponašanje svemira. Koliko je uspjela u tome, da li će ikada uspjeti u potpunosti? Koliko Vi shvatate svemir nakon svih iskustava koje ste imali?
Fizika i ja smo “kliknuli” čini mi se već na prvom času u sedmom razredu osnovne škole. (Kamo sreće da se fizika uvela i ranije.) Od tad smo nerazdvojni. Kroz fiziku sam naučio da pojave u prirodi, ma koliko kompleksne i raznolike bile, proizilaze iz nekoliko jednostavnih matematičkih zakona. Svijet je izgrađen iz nekolicine elementarnih čestica koje međudjeluju osnovnim silama. Svaki proton u svakom atomu u svemiru je identičan, baš poput lego kockica u umjetničkim instalacijama. Šarolikost svijeta koji proističe iz takve jednostavnosti i pravilnosti je krajnja umjetnost.
Kako izgleda Vaš jedan radni dan? Koji su Vam zadaci, na kojem istraživanju trenutno radite i zašto je ono značajno za čovječanstvo?
Obična materija koja nas okružuje je izgrađena od tzv. prve generacije elementarnih čestica. U sudarivačima čestica smo otkrili postojanje dvije dodatne generacije koje, nakon što se proizvedu, brzo raspadaju. Zbog čega postoje dodatne generacije i gdje je njihovo mjesto u teorijskoj fizici? Kakvu ulogu su one imale u ranom svemiru i šta se dešavalo neposredno poslije Velikog praska? – moja istraživanja su vođena ovim pitanjima.
Fundamentalna nauka po pravilu vodi ka tehnološkom napretku čovječanstva. Sjetimo se kvantne mehanike s početka prošlog stoljeća, koja je omogućila razvoj elektronike i informacionih tehnologija. Istraživanja čestica na CERN-u su već pronašla svoju primjenu u medicini kroz hadronsku terapiju.
Moja rutina izgleda ovako: diskusija s kolegama, rad na numeričkim i analitičkim proračunima, pisanje radova, učešće na konferencijama i sl.
Koje istraživanje biste posebno istakli koje je provela laboratorija za koju radite?
Otkriće Higgsovog bozona se smatra jednim od najvećih dostignuća moderne nauke, ako ne i najveće. Ono predstavlja ne samo krunu tehnološkog razvoja čovječanstva, već i trijumf teorijske fizike koja je čak prije pedeset godina predvidjela njegovo postojanje.
Jedan ste od suosnivača Asocijacije za napredak nauke i tehnologije (ANNT). Koliko kroz ovu Asocijaciju možete pomoći mlađim kolegama, ali i da se promijeni ignorantski odnos prema nauci u našoj zemlji? Zašto je nama nauka potrebna? Šta Bosna i Hercegovina mora da uradi kako bi unaprijedila ekosistem za napredak nauke i tehnologije?
Izdvajanje za naučno-istraživački rad je dva reda veličine (ili stotinu puta) manje od evropskog prosjeka. Naučni “output” zemlje je, shodno ulaganju, marginalan, u poređenju s razvijenim zemljama Evrope. Naša Asocijacija okuplja desetke izvrsnih mladih istraživača iz oblasti prirodno-matematičkih i tehničkih nauka, koji su ponikli u BiH, a danas rade doktorate (ili slična istraživanja) u prestižnim svjetskim centrima nauke poput CERN-a, Googlea, itd. Vizija ANNT-a je BiH kao respektabilna i pristupačna država za bavljenje naukom i tehnologijom, a misija povezivanje naučnika s ciljem unapređenja uvjeta i infrastrukture za naučno-istraživački rad. Ulaganje u nauku nije potrošnja, već “ulaganje” u pravom smislu te riječi, koje se višestruko vraća u ekonomiju zemlje.
Koliko je mladih u BiH zainteresirano za fiziku? Imamo li talenata u nauci generalno?
U našoj Asocijaciji trenutno imamo oko desetak doktoranata fizike koji studiraju u Ljubljani, Beču, Münchenu, Zürichu, Londonu, Kaliforniji itd. Društvo fizičara u BiH radi sjajne stvari s organizacijom takmičenja u srednjim školama kroz koje je većina spomenutih prošla. Odsjek za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u svakoj generaciji “lansira” studenta sposobnog za bavljenje fizikom na najvećem nivou. Naravno, postavlja se pitanje odlaska mladih. Svjedok sam da ovi doktoranti kroz svoj lični angažman već doprinose obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini podučavajući mlađe naraštaje. Zamislite tek, kad bi u svojoj državi imali institut, pa da ne moraju ići negdje drugo…
Ostvarili ste se i kao suprug i otac. Uspijeva li jedan naučnik provoditi istraživanja, i biti istovremeno uz porodicu? Na kraju dana, imate li vremena za sebe?
Samo ako ima podršku porodice! Supruga Alma podnosi ogroman teret, te ponekad pomislim da bi bilo pošteno potpisati je kao koautora na mojim publikacijama. Porodica je radost, a sve ostalo je bonus. Još da stane pandemija, pa da Amer posjeti i deda i dedu i obje nene.
S obzirom na to da radite u najvećoj svjetskoj laboratoriji, možemo reći da ste dosegli vrh, ali mladi ste i sumnjam da ćete se tu zaustaviti, odnosno po logičnom slijedu događaja, ne bi trebalo. Šta uz CERN ili nakon CERN-a, gdje sebe vidite?
Dobio sam grant Švicarske nacionalne fondacije za nauku da u narednih pet godina oformim istraživačku grupu na Univerzitetu u Bernu i započnem novu granu istraživanja “Generacije čestica na visokim energijama”. Radujem se novom izazovu. Dugoročno, želja mi je da doprinosem razvoju fizike, te da usavršim svoje znanje iz ove fundamentalne nauke. Također, stalo mi je do jačanja naučno-istraživačke scene u BiH, kroz rad u ANNT-u i saradnji s UNSA.
Ko Vam je inspiracija od kolega naučnika koji su ispisali historiju?
Pakistanski nobelovac Abdu-s-selama koji je jedan od utemeljitelja standardnog modela fizike elementarnih čestica.