Henrik VIII rođen je u Greenwichu 1491, a preminuo je u Londonu 1547. godine. Bio je kralj Engleske i gospodar Irske. Ostao je upamćen po tome što je Englesku odvojio od Katoličke crkve i bio u braku čak šest puta.
Potječe iz dinastije Tudorovih. Rođen je u Palači Placentia pored Greenwicha kao treće dijete Henrika VII i Elizabete od Yorka. Još kao sasvim malo dijete dobio je titulu vojvoda od Yorka.
Henrikov privatni život se vrlo često isprepletao sa državnim poslovima i politikom. Njegova želja za dobivanjem muškog nasljednika i bračni život usko su utjecali kako na tadašnju ali i buduću vanjsku i unutarnju politiku Engleske, tako i na položaj vjere u Engleskoj i odnose sa poglavarom Katoličke crkve papom.
Katarina Aragonska od Španijebila je njegova prva supruga. Bila je sedam godina starija od njega.
Bila je sa Henrikom trudna sedam puta, no preživjelo je samo jedno dijete, kći Marija. Henrik je, međutim, silno želio muškog nasljednika, jer je smatrao da jedino sin može osigurati kontinuitet engleske krune. U početku je uz Katarinu imao dvije ljubavnice, Mary Boleyn i Elizabeth Blount, no zaljubio se u Marynu sestru Anu Boleyn. Ana je većinu svoje mladosti provela na francuskom dvoru i kada se vratila na engleski dvor, ljudi su je posmatrali kao izuzetno misterioznu, egzotičnu i seksipilnu mladu ženu.
Mnogi smatraju da je razlog zbog kojeg je Henrik razvio opsesiju njome bio taj što je, za razilku od ostalih dvorskih dama, odbijala da konzumira njihovu ljubav prije braka.
Kada je shvatio da Katarina (koja je kasnije 1536. godine umrla) više neće moći imati djece, prevladala je njegova želja da dobije sina, a jedini put da ga zakonito dobije sa Anom Boleyn bio je da se rastavi od Katarine. Stoga je pokušao uvjeriti papu Klementa VII da mu poništi brak sa Katarinom.
Isprva neodlučan, papa 1529. pod pritiskom španjolskog kralja Karla V odbija ispuniti Henrikov zahtjev. Iako je još 1521. od pape Lava X dobio titulu “Branitelj vjere” (Defensor fidei), Henrik je odlučio ignorirati papinsku odbijenicu i 25. janura 1533. godine samovoljno se vjenčao s Anom Boleyn, postavivši prethodno za canterburyijskog nadbiskupa Thomasa Cranmera koji je pristao obaviti vjenčanje.
Papa je nedugo zatim ekskomunicirao Henrika, a ovaj je pak sazvao parlament u kojem je izglasan Zakon o vrhovništvu (Act of Supremacy, 1534.), prema kojem se na čelu države i crkve, nazvane anglikanskom, nalazi kralj. Nakon raskola s Rimom i osamostaljenja Anglikanske crkve raspustio je sve samostane i konfiscirao njihovu imovinu.
Ana Boleyn je sa Henrikom nekoliko puta ostala trudna, ali je Henriku rodila kćer Elizabetu, umjesto toliko željenog sina. Stoga je ubrzo dospjela u Henrikovu nemilost, jer je ovaj svu svoju pažnju počeo posvećivati Jane Seymour, a kako je sa njom želio dobiti zakonitog sina morao se razvesti od Ane Boleyn. Stoga je Ana 1536. godine bila optužena za vještičarenje, preljub i incest sa bratom, te je osuđena i pogubljena odrubljivanjem glave iste godine.
Njihova dugogodišnja veza postala je slavna i poslužila je kao inspiracija za bezbroj filmova, serija i predstava.
Dan nakon pogubljenja Ane Boleyn 1536. godine, Henrik se oženio sa Jane Seymour, koja mu je sljedeće 1537. godine rodila sina Edwarda, te umrla dvanaest dana po njegovu rođenju. Henrik je njenom smrću bio duboko pogođen jer je Jane smatrao svojom “jedinom istinskom ženom” koja mu je dala očajnički željenog sina i nasljednika. Jane je bila sušta suportnost od Ane Boleyn, tvrde neki izvori. Bila je vrlo mlada, stidljiva i pobožna djevojka, za razliku od asertivne i dominantne Ane.
1540. godine Henrik se ponovno oženio, i to sestrom svog saveznika u sukobu sa papom, vojvode od Clevesa, Anom od Klevea. Premda je smatrao da je Ana neatraktivna, oženio ju je iz pragmatičnih političkih razloga, no nikada s njom nije uspostavio bilo kakav bračni odnos pa je brak poništen iz razloga što nije niti konzumiran ,a Ana od Klevea je dobila titulu Kraljeve sestre. Grof od Essexa koji je dogovarao ovaj brak osuđen je i pogubljen odrubljivanjem glave.
Dana 28. jula 1540, isti dan kada je pogubljen grof od Essexa, Henrik se oženio sa Katarinom Howard, rođakinjom Ane Boleyn. Henrik je u početku bio oduševljen njome zbog njene mladosti (imala je tek šesnaest godina). No Katarina je ubrzo Henrika prevarila s jednim dvorjaninom, pa je brak poništen, a Katarina je pogubljena u februaru 1542. godine u dobi od osamnaest godina.
Zadnja Henrikova žena bila je Katarina Parr, bogata protestantica koju je Henrik oženio 1543. godine i koja je zaslužna za pomirenje Henrika sa svojim kćerima, Marijom i Elizabetom, koje su ranije, poništavanjem brakova njihovih majki s Henrikom, bile isključene iz nasljeđivanja i koje su slijedom toga opet postale moguće nasljednice engleske krune.
Pretpostavlja se, iako to nikada nije dokazano, da je Henrik bolovao od sifilisa koji je vjerojatno doveo do njegove smrti u dvorcu Whitehall dana 28. janura 1547. godine, a naslijedio ga je sin Edvard. Njegov život i vladavinu opisao je William Shakespeare u svojoj povijesnoj drami Henrik VIII.