Današnja modna scena uveliko može zahvaliti Paulu Poiretu na brojnim inovacijama i načinu prezentacije, jer ovaj je francuski autor s početka prošloga stoljeća uveo niz revolucija u modu.
Osim revija popraćenih medijski, od kojih je radio mega zabave, tu su i korzeti za koje je smatrao da su suvišni. Iako se odbacivanje korzeta pripisuje njegovoj kolegici Coco Chanel, upravo je Poirot taj koji je jednako tako zaslužan za “oslobađanje” ženskoga tijela. Historija mode smatra ih rivalima.
Poiret je u Belle Epoque doba osim prezentacije uveo i Visoku modu kao umjetničku formu te predstavio nove siluete poput širokih hlača i suknji te niz teatralnih kostima. Volio je zabave, stoga su njegove revije znale trajati satima, bio je to miks gostiju, modela, bogate klijentele i prijatelja koji su voljeli party atmosferu, piše CR Fashion Book.
Početkom prošloga stoljeća Poiret je, osim zabave i nove konstrukcije, u svijet mode uveo i komercijalni vid prodaje, jer bio je odličan biznismen. Time je osmislio poslovnu formulu nove modne industrije, koja se do onda zasnivala na odjeći po mjeri, koju si nisu mogli priuštiti svi.
Francuski dizajner započeo je karijeru kao tinejdžer na prijelazu 20. stoljeća, prodajući crteže svojih modnih dizajna couture kućama koje će ih koristiti kao inspiraciju za njihove kolekcije. Ubrzo ga je “otkrio” Jacques Doucet, ugledni pariški couturier, u čijem je ateljeu radio četiri godine. Za to vrijeme Poiret je počeo dizajnirati za poznate scenske glumice poput Réjane i Sarah Bernhardt.
Dizajner 1901. ulazi u modnu kuću Charlesa Wortha, oca couture kulture te ostaje više godina na mjestu dizajnera svakodnevne odjeće za elitne klijente. Upravo je tu shvatio u čemu je snaga “svakodnevne” odjeće koju mogu kupiti svi jer je otkrio što klijentice zapravo žele nositi, od jutra do mraka. Bio je to ujedno početak modne konfekcije i oblikovanje kolektivne misli da odjeću mijenjamo jer tako želimo, a ne jer trebamo.
Godine 1903., s 23 godine, Poiret je otvorio vlastitu couture kuću u pariškoj Rue Auber 5. Zvijezde poput Réjanea bile su mu vjerne klijentice te učvrstile njegovu modnu reputaciju. Dvije godine kasnije oženio je Denise Boulet, vitku damu nekonvencionalne ljepote, koja mu je godinama bila modna inspiracija i muza.
Otprilike u ovo doba Poiret je počeo promovirati opušteniju, slobodnu siluetu te se inspirirao blagim linijama i drapiranom konstrukcijom. Favoriti su mu bili – japanski kimono i kaftan, krojevi koji žensko tijelo ne sputavaju, za razliku od krutog korzeta.
Do tada su modne prezentacije bile zatvorenog tipa, samo za klijente, no Poiret je, snalažljiv i inovativan, shvatio da revija mora biti show, popraćena u medijima. Te da će time dobiti veću reklamu, ako mu je cilj proširiti klijentelu.
Poznato je da je priređivao velike zabave koje su imale veliku pistu, s brojnim modelima u novim kreacijama, a sve je bilo popraćeno zabavom, gostima i glazbom. Danima nakon revije, grad bi pričao samo o tome tko je bio, što se nosilo, kako su se zabavljali.
Uz svoje medijske spektakle, Poiret je ujedno promijenio način na koji je moda predstavljena u medijima. Naime, do tog vremena, časopisi su prikazivali odjeću crno-bijelim crtežima ili svijetlo obojenim grafikama ili litografijama.
Zato je dizajner osmislio publikaciju “Les Robes de Paul Poiret”, 1908. godine, u kojoj je ilustrator Paul Iribe crtao dizajnersku odjeću u stilskim scenama, okruženu elegantnim interijerima ili ukrasnim dodacima. Ovaj projekt ujedno je bio temelj buduće modne fotografije, modnog magazina, editorijala i predstavljanja odjeće u medijima.
Poiret je 1911. godine također postao prvi dizajner koji je predstavio parfem, s ciljem da pojača reklamu brenda i uđe u svijet ljepote. Miris je nosio ime Rosine, po njegovoj kćerki.
Radio je do 1929. godine te ostao zapamćen kao autor koji je u svijet mode uveo niz promjena te zamislio scenu koja ima slična pravila i dan danas.