Prije tačno 25 godina ugašen je 71 mladi život u masakru koji je počinjen na Kapiji u Tuzli. Kao i svake godine, roditelji žrtava posjetili su vječno počivalište svojih najmilijih.
U Tuzli i Tuzlanskom kantonu danas je Dan žalosti, zastave su spuštene na pola koplja, a gradom vlada neopisiva tišina i tuga. Tuzlaci se tako sjećaju kada je prije 25 godina u eksploziji granate ispaljene sa položaja Vojske RS-a sa planine Ozren ubijena 71 osoba prosječne starosti 23 godine, a više od stotinu djevojaka i mladića je teško ili lakše ranjeno.
Suze majki i očeva kvasili su nadgrobne spomenike, među kojima je i onaj od Nedima Rekića. Deset dana prije stradanja na tuzlanskoj Kapiji u rodni grad se vratio iz Beča.
Okovana suzama i tugom njegova majka Vahida Rekić priča nam da je njen sin te noći posebno sređen krenuo u grad s prijateljima.
“Bio je izuzetno uredan, takvog ga poznaju svi njegovi prijatelji. Te noći otac mu je otvorio kapiju i rekao da ne bude dugo u gradu jer se puca. On mu je na to odgovorio da se ništa ne brine. Kada smo čuli šta se desilo na Kapiji mislili smo da je ostao duže jer spašava sigurno nekoga, ali desilo se ono najstrašnije. Granata ga je pogodila direktno u srce”, prisjeća se Vahida.
Proteklih dana izuzetno loše se osjeća i Esma Slijepčević, majka Asima. Ovog 22. maja otvoren je memorijalni centar posvećen žrtvama masakra na Kapiji, dan poslije njen sin je trebao proslaviti svoj rođendan, a jučer joj je nedostajao u kući na Bajramu.
“Tog četvrtka, 25. maja 1995. ujutro sam s njim pila kafu, pripremao se za kolokvij, otišao je na fakultet, vratio se kući i spremio za odlazak u grad. Opomenula sam ga da ne izlazi jer je taj dan bilo granatiranje, ali on je rekao da je tako svakodnevno. Popustila sam, pustila ga, otišao je i nikada mi se više nije vratio. Moj život poslije tog događaja kao da je stao. Jednostavno, sve se iz temelja promijenilo”, rekla je Esma za portal Klix.ba.
Zilha Kurtalić je na Kapiji ostala bez 15-godišnje kćerke Vesne. Svakog 25. maja dolazi u Aleju mladosti, a kako godine prolaze njena bol je sve veća i veća.
“Bila je jako mlada, voljela je život. Od tog dana, kada je poginula, je eto 25 godina, a bol ne jenjava. Kćerka, zet, unuka i muž, to mi je ostalo u životu i prijatelji, a podsjećanje na ovo… Ta bol ne jenjava. Ne mogu, nemam snage više, vjerujte“, kaže kroz suze Zilha Kurtalić, majka ubijene Vesne.
Adnan Beganović je imao 16 godina kada je ubijen. Četiri dana ranije, 21. maja, proslavio je rođendan.
“Poginuo je netom iza rođendana. Svake godine isto. Ne mogu, teško mi je govoriti. Za ovaj zločin ne znam kako da još nije Đukić iz Beograda izručen, da odgovara za našu djecu. To mi nije jasno nikako. Rekla sam prošli put, voljela bih da taj sudija koji ga je oslobodio i pustio, da pogleda nama roditeljima u oči, da kaže ja sam ga pustio“, kaže Zekija Beganović – Mahmutović za bhrt.ba, koja je četiri godine nakon masakra, 1999. godine, rodila sina i dala mu ime Adnan.
Masakr na Kapiji, poznat i kao zločin nad tuzlanskom mladošću, jedan je od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle koji se dogodio 25. maja 1995. godine. Srpske snage su tog dana u 20 sati i 55 minuta sa planine Ozren ispalile granatu na sastajalište mladih poznato kao Kapija.
Roditelji poručuju da im je satisfakciju predstavljala činjenica da je Novak Đukić osuđen na 20 godina zatvora zbog počinjenog masakra na Kapiji, ali im je mrak ponovo vratila informacija da on ipak nije iza rešetaka već da se slobodno kreće u Srbiji.
Nadležne bh. institucije do danas nisu pokrenule potez kojim bi Đukić završio iza rešetaka. Tu mogućnost imaju jer on kaznu može služiti u Srbiji, s obzirom da je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH.
Nažalost, negiranje počinjenog masakra na Kapiji u nekoliko navrata do danas je prisutno bilo u susjednoj Srbiji, a gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović smatra da to, uz činjenicu da Đukić nije izručen našoj zemlji, stavlja sol na rane porodicama žrtava, kao i svim ostalim građanima Bosne i Hercegovine.
“To stvara i stanje nepravde te nanosi veliku štetu građanima Srbije. Pozivam Vladu Srbije da nam izruči tog zločinca i ubicu djece jer je sramota da ga štite. On je presuđen i treba ići u zatvor, a činjenica da se to još nije desilo pokazuje da je pravosuđe Srbije politizirano. Smatram da državni organi BiH koji su nadležni i imaju poluge u rukama, nisu učinili dovoljno. Moraju biti uporniji u zahtjevima da se presuđeni ratni zločinac ovdje izruči. To moraju raditi svakodnevno i to je važnije od bilo ćega drugog u odnosima BiH i Srbije”, naveo je Imamović.
Uz članove porodica stradalih, obilježavanju godišnjice masakra na Kapiji, uz posebne higijensko-epidemiološke mjere danas su prisustvovali i uglednici iz javnog i političkog života Tuzle i Tuzlanskog kantona, Federacije Bosne i Hercegovine, državnog vrha te predstavnici nevladinog sektora. Polaganjem vijenaca i cvijeća na spomen-obilježju odali počast nastradaloj tuzlanskoj mladosti.
Večeras tačno u 20 sati i 55 minuta u Tuzli će se oglasiti i sirena za uzbunu, koja je još jedan znak na prisjećanje na stravični događaj.