Admir Glamočak rođen je 23. juna 1962. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesora Bore Stjepanovića 1984/85 godine.
Bio je student prve generacije upisane na Odsjek za glumu. Već u toku školovanja igra neke od zapaženih teatarskih uloga, a posebno je upamćen njegov udio u kultnoj predstavi Otvorene scene Obala – “Audicija”.
Nakon završenog studija ostaje na Akademiji kao asistent, da bi u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, bio imenovan za dekana Akademije. Za svo to vrijeme nastavlja svoj uspješni rad u pozorištu i na filmu. Ostvaruje niz odličnih uloga u predstavama poput “Kraj igre” (režija Sulejman Kupusović), “Pukovnik ptica” (režija Dino Mustafić), “Mjerom za mjeru” (režija Aleš Kurt), itd. Također, u nekoliko navrata se okušao i kao reditelj. U Narodnom pozorištu u Sarajevu režirao je “San ljetne noći”, “Bolest mladeži” u Kamernom teatru 55, “Šta ćemo sad?” u Pozorištu mladih u Sarajevu…
Ipak, najzapaženija je njegova uloga pedagoga. Kao profesor na predmetu Gluma odškolovao je nekoliko uspješnih generacija glumaca, a sa podjednakim glumačkim angažmanom igra i u profesionalnim produkcijama i u ispitnim predstavama na ASU. Dobio je nagrade “Zlatni lovorov vijenac” – Internacionalni teatarski festival MESS, “Golden Rose of Peace” – kao najbolji glumac 1997., “Mala mostarska liska” 2005. godine…
Filmografija:
Hajde da se volimo 2 (1989), Sa 204-272 (1991), Neočekivana šetnja (1997), Savršeni krug (1997), Prvo smrtno iskustvo (1999), Tunel (2000), Viza za budućnost (2002), (A)Torzija (2002), Remake (2003), Sjever je poludio (2003), Jours tranquilles a Sarajevo (2003), Gori vatra (2003), Ljeto u zlatnoj dolini (2003), Sex piće i krvoproliće (2004), Dobro uštimani mrtvaci (2005), Plavi orkestar (2009)
Izvor: Historija.ba