Ljudi danas misle da imaju “pravo na sreću”, a u ime nje činimo razne stvari, no koliko je zapravo taj ideal stalne sreće ne samo nemoguć, već i štetan, te u neravnoteži s psihologijom ljudske prirode?
Moramo naučiti kako željeti ono što imamo i pomiriti se s onim što nemamo kako bismo pronašli stabilnost i sreću, napisao je Dalaj Lama u svojoj knjizi Umijeće postizanja sreće.
Nekome sreću predstavlja novac, nekome ljubav, bolesnima zdravlje, a dokonima zabava, no ono što je istovjetno svima su hemijske reakcije koje se u trenucima sreće u tijelu događaju.
No ono što je pogrešno, tvrde psiholozi, je razmišljanje modernih ljudi i njihova ideja ‘prava na sreću’. Tako sreća postaje vrhunski ideal, a želja je biti sve vrijeme sretan. Pozitivnu psihologiju, polje rođeno prije otprilike 25 godina, često su ‘optuživali’ za ovjekovječivanje mita da je biti sretan sve što treba za dobar život. Ali, ‘pozitivno’ ne čini sretnima sve nas, piše Psychology Today, prenosi 24.hr.
Zapravo Martin Seligman, zaslužan za utemeljenje pozitivne psihologije, definirao je to područje kao proučavanje optimalnog ljudskog funkcioniranja, a ne nužno samo proučavanje sreće. A da bismo optimalno funkcionirali u našim životima, nije sjajna ideja cijelo vrijeme biti u blaženstvu, i to iz dva vrlo dobra razloga:
1. Sreća i smisao nisu istoznačnice
Odvojite trenutak i razmislite koja iskustva, postupci i odnosi čine vaš život vrijednim življenja. Ako ste poput većine ljudi, vaši će se odgovori podijeliti u dvije opće kategorije, što psiholozi nazivaju ‘hedonistička’ i ‘eudaimonistička’.
Prva se odnosi na užitke – odličnu hranu, seks, spavanje i slično, dok druga kategorija obuhvaća ono što se povezuje sa osobnim smislom i svrhom (živjeti u skladu s našim vrijednostima, dovršiti važan životni projekt ili napraviti promjenu u svijetu na neki način).
Razlog zbog kojeg je ta razlika važna je u tome što ponekad stvari koje su nam najznačajnije nisu ugodne, bilo da govorimo o napornom radu, održavanju obećanja čak i kad je teško, priznavanje istine kad pogriješimo ili opraštanje od nekog koga volimo.
S druge strane, mnoga ugodna iskustva zapravo nemaju smisla, poput prejedanja dok cijelu noć ostajemo budni gledajući najnoviju seriju – što nas prije čini umornima i pretilima nego sretnima.
2. Negativne emocije mogu život učiniti boljim
Iako se većina nas možda želi stalno osjećati sretnima, istraživanja pokazuju da negativni osjećaji, iako neugodni, ponekad mogu biti dobri za nas. Anksioznost i strah mogu nas zaštititi od potencijalnih prijetnji. Krivnja nas može motivirati na promjenu kada smo učinili nešto pogrešno, omogućujući nam da sačuvamo svoje najznačajnije odnose.
Čak i ljutnja može biti korisna. U jednoj su studiji istraživači tražili od sudionika da igraju ulogu prodavatelja i pregovaraju s kupcem.
Njihov zadatak bio je prodati hrpu mobilnih telefona kupcu (za kojeg su vjerovali da je još jedan sudionik poput njih, ali zapravo je glumac) po najvišoj mogućoj cijeni. Što su bolji dogovor uspjeli postići, veća ih je nagrada čekala u stvarnom svijetu na kraju eksperimenta. Neki su sudionici vjerovali da se kupac ljuti na njih, dok su drugi od glumaca stekli dojam da su kao kupci sretni.
Rezultati su bili jasni. Sudionici koji su mislili da imaju posla s bijesnim kupcem nudili su im mobitele s popustom od više od 30 posto u odnosu na sudionike koji su mislili da imaju posla sa sretnim kupcem.
Sjetite se toga sljedeći put kad ćete osporavati nepravedan račun koji dobijete od svog operatera. Naravno, postoji razlika između osjećaja ljutnje i nasilnog ponašanja.
Također postoji velika razlika između doživljavanja negativnih emocija u zdravim, upravljivim količinama i toga da nas preuzmu. U konačnici, bez negativnih emocija i stanja, kako bismo uopće mogli cijeniti one lijepe i s čime bi ih imali usporediti?