Slavenska mitologija razvijala se kroz otprilike 3000 godina. Za razliku od ostalih svjetskih mitologija, slavenska mitologija nema mnogo pisanih izvora. Većina mitologije se temelji na usmenoj predaji.
Prvi pravi spomen slavenske mitologije u pisanom obliku pojavio se u 6. stoljeću. Bizantski povjesničar Prokopije u svom je djelu Bellum Gothicum opisao uvjerenja južnoslavenskog naroda koji je prešao rijeku Dunav u samo dva dana.
Prema Prokopiju, ti su južnoslaveni štovali jednog boga, gospodara svega, koji je stvorio grom munje. Iako se ne spominje konkretno ime tog boga, pretpostavlja se da je to bio bog Perun. Ime Perun u današnjim slavenskim jezicima označava grom. Istovremeno Prokopije spominje i vjerovanja u razne demone i vile, no ne spominje njihova imena.
Drugo djelo koje sadrži mnogo poveznica sa slavenskom mitologijom je Povijest prošlih godina, za koje se smatra da je pisano rukom ukrajinskog povjesničara Nestora. Djelo opisuje događaje prije krštenja kijevskih Rusa. Dva božanstva, Perun i Veles, spomenuti su u tekstu mirovnih ugovora između paganskih vladara istočnih Slavena i bizantskih careva. Nestor opisuje panteon bogova koji je 980. godine u Kijevu uveo princ Vladimir. Vladimirov panteon sadržavao je bogove Peruna, Horsa, Dažboga, Striboga, Simargla i Mokoša.
Još jedan vrijedan dokument u kojemu se spominje slavenska mitologija je i Chronica Slavorum. Napisao ju je njemački svećenik Helmol u kasnom 12. stoljeću. On spominje bogove Černoboga, Porenuta i Živu te nekoliko neimenovanih bogova čije su statue imale nekoliko glava. Također spominje velikog boga Svantevida, koji je, prema Helmoldu, bio najvažniji bog zapadnih Slavena.
Zadnji, vjerojatno i najvažniji zapis dolazi od danskog ljetopisca Saxa Grammaticusa. U svom djelu Gesta Danorum opisao je rat između danskog kralja Waldemara i rugenških Venda. Također je opisao osvajanje njihovog grada na rtu Arkona i uništenje velikog hrama boga Svantevida koji je tamo stajao. Saxo je pedantno opisao štovanje Svantevida i običaje vezane uz njega. Opisao je i visoku četveroglavu statuu boga, no spomenuo je i ostale višeglave bogove Slavena – Ruđevida i Porevida.
Do danas su pronađene statue nekoliko slavenskih božanstava. 1848. godine je na obali rijeke Zbruč pronađena visoka kamena statua s četiri lica ispod jednog kamenog šešira. Zbog sličnosti sa Saxovim opisima velikog idola u hramu Rügena statua je odmah proglašena kao prikaz Svantevida.
Izvor: Mitologije.com