Umjetnica Svjetlana Brezo baletom se bavi još od svoje sedme godine, te je od tada počela kroz svoj život i surađivati sa mnogim poznatim i uspješnim umjetnicima.
Za Sarajevsku seharu, Svjetlana je otkrila svoja iskustva sa neprikosnovenim baletom, te kako je bilo odrastati u pozorištu i koji su bili njeni prvi profesionalni baletni koraci.
Naime, odrasla je u nesvakidašnjem domu. Otac joj je bio pozorišni glumac, a majka uspješna balerina koja je u svom životnom vijeku sarađivala sa mnogim umjetnicima. Pored pozorišta u kojem je odrasla, njen dom je uvijek bio pun neobičnih ljudi i umjetnika, sa kojima se svakodnevno družila, te od njih učila o režiji, baletu, pozorišnim trikovima i tajnama, te o esenciji istinske umjetnosti.
Iako je Svjetlanina baletna karijera nažalost okončana ratom, ona se nastavila baviti drugim vidovima umjetnosti kao što su film, drama, produkcija, režija, spisateljstvo.. Film Sabina K., čije su se karte prodale za samo dva sata na Sarajevo Film Festivalu je projekat kojim se Svjetlana može pohvaliti obzirom da je u istom igrala, kao i bila Casting direktor.
Trenutno razvija kulturni centar u kome su diskusije i otvorena mišljenja dobrodošla. U svom kulturnom centru je ugostila poznate pozorišne glumce, te napravila nesvakidašnje projekte. Kako kaže cilj joj je da iza sebe ostavi trag, te da napravi nešto što će se pamtiti i imati snažnu poruku.
U nastavku Svjetlana nam je rekla nešto više o svom baletnom djetinjstvu.
”U baletnu školu sam krenula sa sedam godina, mada sam i ranije prisustvala raznim maminim i tatinim probama. Logičan slijed odrastanja u pozorištu, jeste da zavolite umjetnost, a kasnije je to postao čitav moj život. Imali smo stan blizu pozorišta pa sam i tu uvijek bila okružena umjetnicima. U tom periodu nije postojala odvojena zgrada baletske škole, već se balet mogao igrati isključivo u pozorištu. Prije nego sam počela igrati najdraža predstava mi je bila Carmina Burana i stalno sam mamu ispitivala kako idu koraci, a iza kulisa sam se stalno skrivala promatrajući razne probe. Kasnije sam zajedno sa prijateljicama i igrala u toj predstavi. ”
Pored mnogobrojnih predstava u kojima je igrala, bila je i dio nekada popularnog ”Nedjeljnog zabavnika” koji je u to vrijeme bio glavni vid zabave za mlade i porodicu, te koji je dobio nagradu za najbolju evropsku seriju. Vodili su ga Vajta i Rus a poznatog uvodnog jingla se i danas svi rado sjećaju.
”Jedan dan nas je nastavnica baleta pozvala u salu da upoznamo gosta koji želi da nas vidi. Nismo znali o čemu se radi, ali kada smo ušli u salu, tu je sjedio Timothy John Byford, jedan jako poznat engleski režiser tog doba. Sve smo stale i izgubile se, a on je izdvojio nas nekoliko koje će igrati u Nedjeljnom zabavniku. Igrala sam u sve tri sezone, a može se reći i da smo u tom periodu bile i popularne. Ljudi su nas prepoznavali na ulici, a bilo je i situacija kada su stariji momci pjevali uvodnu špicu kada nas vide’‘ , rekla je ova balerina za Sarajevsku seharu.
”Zbog tadašnjeg angažmana sam dosta izostajala iz škole, i gotovo uvijek je to bilo četvrtkom kada smo imali hemiju. Nastavnica hemije se baš ljutila jer mnogo izostajem, pa mi nije htjela zaključiti pet a bila sam odlčan učenik, ali uz pomoć razrednice na kraju mi je ipak zaključila željenu ocjenu ” , prisjeća se Svjetlana.
Ono što mnogi ne znaju jeste da je Svjetanina majka zapravo sudjelovala u stvaranju koreografije za ceremoniju zatvaranja Olimpijade 1984. godine. Na prvi pogled ples izgleda kao da je izveden od strane profesionalaca, ali to su zapravo bili srednjoškolci.
”Mama je naporno radila na ovoj koreografiji, obzirom da je od srednjoškolaca trebalo napraviti igrače i da je to bila omladina koja se nikad nije bavila baletom. Čak je i mene koristila na probama da muškarcima pokaže kako da rade ‘podršku’ . Ona bi bila muško, a ja bih se zalijetala kao žensko u njene ruke. Samu osnovu koreografije je radila Lokica Stefanović koja bi dolazila u Sarajevo da se sastane sa mamom i pokaže joj bazu koju je zamislila. To su bili profesionalni baletni koraci koje je trebalo prenijeti na klince, pa je mama koreografiju mijenjala i prilagođavala. Na kraju su joj na profesionalnim igračima i odličnom programu čestitali svi tadašnji ‘čelnici’ “ , kazala je Svjetlana.
Svjetlana smatra da je balet poseban umjetnički izražaj, te da ga ne može shvatiti i doživjeti svako. Kako kaže balet je nešto što se voli i osjeća.
”Često me pitaju da li balet zahtijeva odricanje. Ne, kada ga volite naravno. Od nas 200 u baletskoj školi, istu je završilo samo pet. Kada volite umjetnost, kada vam je to sve na svijetu, ne želite izlaziti iz pozorišta. Balet se smatra, po zdravstvenim standardima, najtežim poslom na svijetu, idete protiv svoje prirode i konstrukcije tijela. Jednostavno, ili si u tome ili nisi ” , rekla je Brezo.
Kada smo je pitali šta zapravo želi da postigne, umjetnica je našim čitaocima za kraj odgovorila:
”Umjetnošću želim natjerati ljude da gledaju dublje, razmišljaju ispod površine. Želim podsjetiti ljude na stvari koje su zaboravili, ili nisu ni svjesni da su zaboravili zbog svakodnevnice u koju su upali.”