Svi svjedočimo svakodnevnom rastu novozaraženih osoba u Bosni i Hercegovini, a što je tužnije svjedočimo i rastu sve više nesvjesnih osoba.
Nije tako davno bilo kada smo svi sjedili kući, sanjali miris behara, asfalta poslije kiše, brujanje tramvaja, kafe, druženja, da sretnemo nekoga pa ono “pićemo kafu, zovi”… I tada su svi (namjerno kažem “su”, jer ja iskreno nisam) krivili neke tamo nama nedodirljive ljude što nemamo slobodu. Bila je kriva Sebija Izetbegović, Fahrudin Solak, pa onda dalje prema nižim instancama kantonalni štabovi, pa na kraju i ljekari. A onda i mi novinari.
Nije mi iskreno nikada palo na pamet da krivim bilo koga od ljudi koji su se pitali u to vrijeme ili se pitaju danas, jer moje mišljenje je da su radili pravu stvar. Zabrani sve, zatvori u kuće. Jer znam da u medicini i zdravlju se nekada moraju donijeti jako teške odluke koje su drugima neshvatljive i rigorozne, ali su odluke koje se zaista moraju donijeti.
Po meni je i sada jedina stvar totalna izolacija, što manje kontakta, što manje kretanja, kazne za maske, kazne za neodržavanje distance, jer kako nas drugačije naučiti nego kada nas udari neko po džepu. A onda su se javile opozicije (koje su šutile dva mjeseca) pa ne može ovo ovako, pa kakve kazne, vraćaj pare… Kome da se vrate pare? Ovoj gamadi što na tri centa jedno od drugog stoji u klubovima, bez maske?
I meni je teško nositi masku po ovoj temperaturi, jako teško, ali to radim ne zbog sebe, nego zbog vas. Garantujem da sam mnogo više stvari od početka pandemije uradio zbog vas nego zbog sebe. Nosio rukavice, zalijevao se sredstvima svako deset minuta, hodao kroz svaki onaj tunel, masku nosio iako mi naočale magle pa ne vidim ništa. A to nije bilo zbog mene, jer sam znao i znam da ta maska ne može mene da zaštiti, može samo vas. Ljekari maske nose da štite pacijente, a ne da se oni zaštite od potencijalne zaraze koju nosi pacijent. Nosio sam i nosim jer ni tada, a ni sada ne znam da li ja nosim koronavirus.
Trenutno, u gradu čitavom se ne može naći pedeset maski na ljudima. To je poražavajuće. Izašao sam u subotu navečer, prošetao gradom, jedva prošao ulicom Zelenih beretki, jedva prošao, jer nije bilo mjesta, jer je bruku osoba jedno do drugih stajalo, bez ikakve distance, pilo, plesalo, grlilo se. Poražavajuće je isto tako što sam vidio mnogo kolega, medicinskih radnika, ili barem medicinski obrazovanih.
SAMO JEDAN ČOVJEK JE DOVOLJAN! To je rečenica kojom se vodim i kojom svi treba da se vodimo. Tih nekoliko stotina osoba bih volio da pitam “šta da se desi, ne daj Bože”. Svi oni kući imaju dvoje, troje, četvero osoba. Barem jedna je riziko grupa, odnosno spada u visoko rizičnu populaciju.
Pa onda u 00:00 paliona, kafane više ne rade. I kao zaštitili smo se. Jedino mi je ta odluka malo upitna ali i nju razumijem. Ne možemo “zaklati” ugostitelje još jednim zabranama rada ili ograničiti radno vrijeme rigorozno jer dosta su istrpili, ali je bitna stvar naučiti ljude da koronavirus luta ulicama i prije 12 sati, sjedi i pleše zajedno s vama i prije toga sata.
A onda ovi teoretičari zavjere. Kako bih vas slavio kada bi neke rigorozne kazne uveli, ali hiljade maraka, za ove kojima koronavirus ne postoji. Slavio bih vas, svima bih pričao o vama, ma na skupove vam dolazio! Kaže lola sinoć na našem presjeku stanja koronavirusa “block jer promovišete koronavirus”. Je li stvarno vi mislite da mi novinari, urednici, autori, nemamo pametnijeg posla nego da promovišemo koronavirus, stvarno smatrate da se koronavirus može promovisati?
Da li ste vi svjesni koliki smo mi mediji kamen progutali kada je počelo sve ovo. Sjedni 12 sati za računar, prati, zovi, piši, kada niko ne smije ti trči po informaciju, a sve da bi vi znali sve na vrijeme i da bi se zaštitili. Mijenjali smo politike uređivanja, nismo imali povrate novca, nije bilo prodajte reklama, a sve za vas stoku koja neće da nosi maskicu deset minuta.
Ne držim je ni ja na nosu 24 sata dnevno, stoji mi ispod usne kada sam sam na ulici, ali kada se zagužva, dođe više osoba, ulazim u prodavnicu, obavezno je pravilno stavljanje i dezinfekcija ruku.
Halo ljudi, nemamo mi vremena za to da vas pravimo budalama, niti ljekari, niti novinari, niti štabovi, niti Sebija Izetbegović. Jednostavno nemamo vremena i sve odluke i stvari koje radimo, radimo zbog vas!
Znate li koliko je teško jednu informaciju dobiti? Znate li koliko se jedan autorski tekst provjerava, ili obična informacija? Je li mislite da nema niko da prati tačnost informacija i da mediji ne podliježu kaznama? Čovječe, da li si svjestan koliko je nama mrsko pisati o koronavirusu, ali ono opsujemo sami sebi pa napišemo tu vijest, a sve kako bi ti bio obaviješten i mogao se zaštititi? Znaš li ti koja je muka svakodnevno pisati istu stvar? Uzmi jednu priču, pročitaj je pet puta i ogadit će ti se, a zamisli da isto pišeš svaki dan i samo mijenjaš brojeve. BROJEVE KOJI RASTU I KOJI TI PRIJETE!
Da se ja pitam bilo bi vam tri puta gore, mjere bi bile rigorozne, ja bih se prema vama ponašao upravo kao da ste stoka! Zato zahvaljujte i na ovome što imate, ali dajte već jednom postanite pametni. JEDNOM U ŽIVOTU DA BUDEMO PAMETNA NACIJA!