Jasmin Džemiđić, jedini bh. sit down komičar bio je jedinstvena osoba, a mnoge Sarajlije pamtit će ga po njegovom humoru i vedrini kojom je zračio.
Koliko god da mu je bilo teško on nikada nije dopuštao da se to na njemu primijeti. Svoje boli čuvao je za sebe, a osnovna misija bila mu je izmamiti drugima osmijehe na lica. Kao takvog svi ga pamte. Vedrog duha i uvijek spremnog za šalu.
Zijad Omerović, vozač taksija i veliki Jasminov prijatelj za Sarajevsku seharu rekao je više o svom poznanstvu i vremenu provedenom sa Jasminom.
“Moje poznanstvo sa Jasminom počelo je još od njegovog rođenja. Prije svega poznavao sam njegovog oca. Kako je odrastao, Jasmin se hrabro borio. Ispred Udruženja za zaštitu ljudskih prava, Taxija 8 pokrenuli smo inicijativu skupa sa predsjednicom udruženja da se omogući dostojanstven prevoz osoba u invalidskim kolicima. Jasmin nažalost nije uspio dočekati ono za što se snažno borio, ali ostali smo mi koji ćemo nastaviti borbu koju je on pokrenuo“, istakao je Zijad Omerović.
Kako poručuje od Jasmina je naučio kako pronaći sreću u malim stvarima.
“Uvijek sam imao naučiti nešto od njega, u smislu traženja sreće u malim stvarima. Smatram da je bio jedinstven i neponovljiv. Neki ljudi se rode samo jednom i nema im sličnih. Bio je duša grada Sarajeva, skupa sa Markanom i čika Mišom. Dušu Sarajeva ne čine građevine, već ljudi poput Jasmina. Smatram da nema njemu sličnog”.
“Ono po čemu ću posebno pamtiti Jasmina je dokumentarac koji smo snimili za Al Jazeeru. Bila mi je čast uopšte snimati skupa sa Jasminom, a energija i pozitiva kojom je zračio utjecala je na to da su kamermanima čak ispadale kamere iz ruku tokom snimanja od smijeha“, kazao je Zijad za Sarajevsku seharu.
Jasmin je svakako bio simbol borbenosti osoba sa invaliditetom u BiH. Svakodnevno je prikazivao koliko je teško u našoj sredini uopšte biti osoba sa invaliditetom, koliko je teško kretati se čak i glavnim ulicama Sarajeva. Njegova borba temeljila se na humoru protiv nepristupačnosti, a umjetnost i energija koju je prenosio na publiku i sve koji su ga poznavali bila je jača od bilo kojeg hendikepa. Oduvijek je imao želju biti na sceni, a to mu se svakako i ostvarilo.
Bh. glumac Aldin Tucić za Sarajevsku seharu je istakao kako je društvo izgubilo velikog aktivistu, te da će mu Jasmin neizmjerno faliti.
“Jasmina ću uvijek pamtiti kao osobu koja i kada je najteže obuče osmijeh i ide hrabro kroz bilo kakve probleme i poteškoće. To je čovjek aktivista kojeg je društvo izgubilo i odreklo se tako lako a mogli su imati ambasadora samo takvoga. Jasmin je bio drug brat a i čovjek koji je imao strašno poštovanje prema ljudima koji sami pišu svoje tekstove jer je i sam znao šta to znači. Neizmjerno će mi faliti moj drugi nerođeni brat”, poručio je ovaj glumac.
Lejla Zvizdić, urednica Jutarnjeg programa na BHRT-u, poručila je kako je Jasmin zračio zaraznom energijom, te uspjevao i najtmurniji dan obojiti naljepšim bojama.
“Jasmin je bio sinonim dobroćudnosti, neiskvarenosti, duhovitosti, pogotovo na vlastiti račun. Zračio je tom zaraznom energijom koju je nesebično emitovao oko sebe. Čovjek koji bi vam najtmurniji dan obojio najljepšim bojama, koji bi vam izmamio osmijeh i kada ste najtužniji. Čovjek kojeg je bilo jednostavno voljeti. Neshvatljivo je da ga više nema“, istakla je.
Filip Andronik, strip crtač i ilustrator za Sarajevsku seharu poručio je da je Jasmin uvijek rušio sve stereotipe o osobama sa invaliditetom i u invalidskim kolicima.
“Sve moje predodžbe i stereotipi o osobama u kolicima, Jasmin je skršio prvog trenutka kada smo se upoznali. I onda ih je nastavio kršiti i kod svih ostalih ljudi koji su ga imali prilike vidjeti na bini. Ne vjerujem da je ijedan scenski umjetnik bio toliko angažovan na promjeni predrasuda kod publike – na bolje, dakako – kao Jasmin”, rekao je Filip Andronik.
Pjesnik Mirza Okić istakao je kako je Jasmin bio slika dobrog čovjeka, te da je pružao nadu da još ima takvih.
“Prvo što mi je palo na pamet jeste da vam ispričam neku anegdotu sa Jasminom, neku smješnu scenu sa tom gromadom od čovjeka, no dobar dio vremena koji sam proveo sa njim bio je kao dobra komedija u kojoj smijeh prestaje samo onda kada vam treba par trenutaka da dođete do daha. U našim zadnjim razgovorima, intervju koji smo napravili pred samu COVID krizu, komedija je bila light motiv koja mi otkrivala Jasmina kao čovjeka koji duboko promišlja svijet oko sebe, nekoga ko je život znao sagledati iz perspektive mnogih a živio je u svijetu gdje to mogu samo rijetki”.
“Jasmin je bio slika dobrog čovjeka, nada da ih ima još takvih. Jednostavno čovjek koji vam je mogao uljepšati dan i kada ga vidite u prolazu. Jednom je tako prolazio pored kafića u kom sam sjedio. Vozio je djevojčicu na kolicima. Mahnuo sam mu a on je zakočio i dobacio mi ‘hoćeš doći ti ovamo da se fino pozdravimo ili čekaš da ja ustanem i dođem do tebe’ “, istakao je Mirza Okić za Sarajevsku seharu.
Jasmin nas je sve naučio da smijehom putujemo kroz život, a danas smo ga nažalost ispratili na vječni počinak. Ostaje nam da žalimo za nama jer je Sarajevo izgubilo dio svoje duše, ali i da slijedimo put smijeha kojim nas je on vodio.
Sarajevska sehara je s Jasminom imala isplaniran projekat, kazivao je da ima sve na papiru, ali su se komplikacije s zdravstvenim stanjem ispriječile, te smo čekali da “sve prođe” pa da počnemo. Međutim, kolektiv Sarajevske sehare vječno će da žali što nije imao priliku da ostvari saradnju s ovakvim čovjekom. Nadamo se, da ukoliko dođemo do tih zapisa i planova koje je Jasmin imao, možemo da ispunimo njegove želje i uradimo sve što je planirao. Zbogom dobri čovječe.