Utakmice visokog rizika – kakve se sve češće igraju po BiH i redovito završavaju navijačkim divljanjima – ubilježile su prvu žrtvu 20. augusta 2005. godine.
Prije tačno 15 godina preminuo je jedan od navijača sarajevskog fudbalskog kluba “Željezničar”, član navijačke grupe “Manijaci”, Aner Kasapović. Aner je podlegao na putu do bolnice, od rana i udaraca, koje su mu nanijeli zenički policajci u Zenici, prilikom povratka “Manijaka” s utakmice fudbalskih klubova, “Čelik” – “Željezničar”.
Nakon utakmice “Čelik” – “Željezničar”, policija ZE-DO Kantona sprovela je navijače “Želje” do mjesta gdje su bila parkirana njihova privatna vozila i autobusi. Jedan navijač je tom prilikom pogođen tvrdim predmetom u glavu i grupa navijača mu je pomagala. Ta grupa je zaostajala za kolonom navijača zbog tog incidenta, a policajci su ih tjerali da požure, na što je jedan navijač (Aner Kasapović) odgovorio da je srčani bolesnik i da ne može ići brže.
Policajci su ga nakon toga oborili na zemlju i udarali nogama i pendrecima. Na putu prema kući, negdje oko Rajlovca, taj navijač doživljava infarkt i umire na putu do bolnice. Kasnija obdukcija potvrdila je prejake udarce, a stručni nalaz ljekara pokazao je da je infarkt bio izazvan udarcima i pretjeranim uzbuđenjem navijača. Taj navijač zvao se Aner Kasapović zvani “BUAZ”.
Prema riječima “Manijaka”, bio je najbolji među njima, čovjek koga niko nikada nije vidio namrštenog, čovjek sa vječitim osmijehom na licu. Aner je imao samo 26 godina. Za njegovu smrt, ili bolje reći ubistvo, niko nije odgovarao.
Navijači Željezničara, popularni “Manijaci” nisu zaboravili Anera, kojeg se sjete skoro na svakoj utakmici. Svakog 20. augusta u godini, organizuje se obilazak Anerove porodice, od strane navijača, a kada fudbalski klub “Željezničar” igra utakmicu na taj datum, igrači izađu na teren u majicama posvećenim rahmetli Aneru Kasapoviću.