Aloe vera se koristila kao lijek u drevnom Egiptu još prije 6.000 godina, gdje je bila poznata kao “biljka besmrtnosti.”
Korištenje Aloe vere se nije desilo preko noći. Koristila se i prije 5.000 godina u Indiji, a historijski izvori ukazuju na to da se koristila i u drevnoj Kini za liječenje opekotina, rana i za smanjenje temperature. Legende kažu da je Aleksandar Veliki, na savjet Aristotela, osvojio Sokotru (arhipelag u Indijskom oceanu) kako bi osigurao opskrbu Aloe vere za tretiranje ranjenih vojnika. Kleopatra je svakodnevno koristila za tretmane kože.
Aloe vera sadrži više od 240 prehrambenih i ljekovitih sastojaka. Među njima su vitamini (C, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folna kiselina), minerali (magnezij, mangan, cink, bakar, krom, kalcij, kalij i željezo), antioksidansi, aminokiseline, enzimi, antrakinine, lignine, saponine, sterole.
Gel Aloe vere sadrži moćne antioksidanse koji spadaju u veliku porodicu tvari poznatu kao polifenoli. Ovi polifenoli, zajedno s nekoliko drugih spojeva u Aloe veri, mogu pomoći pri sprječavanju rasta nekih štetnih bakterija koje mogu izazvati infekcije kod ljudi, piše pixelizam.
U naučnim eksperimentima je utvrđeno da Aloe vera zaustavlja rast nekoliko vrsta štetnih bakterija i da se gel može primijeniti izravno na zaraženu kožu i na post-hirurške rane kako bi se ubrzalo vrijeme oporavka. Također je učinkovita protiv herpesa, konjunktivitisa i vaginalnih infekcija. Ekstrakti Aloe vere također ometaju rast gljivica koje uzrokuju gljivične kožne infekcije (tinea), perut i druge kožne infekcije uzrokovane gljivicama. Antifungalna svojstva djeluju i kada se Aloe vera doda u akvarij kako bi ubila gljivice od kojih oboljevaju ribe.
Odavno je poznato da se Aloe vera koristi kao lijek za rane, a posebno opekotine. Istraživanja pokazuju da je učinkovita za tretman opeklina prvog i drugog stepena, a u SAD-u je odobrena za ove tretmane još 1959. godine. Četiri različite eksperimentalne studije su utvrdile da Aloe vera može skratiti vrijeme ozdravljenja od opeklina za oko 9 dana u odnosu na konvencionalne lijekove.
Aloe vera sadrži aktivne sastojke koji mogu umanjiti bol i upalu, te koji potiču rast i obnavljanje kože. Također je učinkovita i kao hidratantno sredstvo. Ovu biljku je najbolje koristiti za tretiranje manjih opeklina i iritacija kože. Zvanična nauka ne preporučuje tretiranje otvorenih rana.
Karijes i bolesti desni su vrlo česti zdravstveni problemi, a jedan od najboljih načina za spriječavanje istih je da se smanji nakupljanje plaka (bakterijskog biofilma) na zubima. U jednoj studiji je dokazano da je ispiranje usta 100% čistim sokom od Aloe vere jednako učinkovito u smanjenju zubnog plaka kao i tekućine za ispiranje usne šupljine koje sadrže klorheksidine. Aloe vera se bori protiv plaka tako što ubija bakterije koje ga proizvode.
U studiji provedenoj 2009. godine istraživači su uporedili gel Aloe vere sa dvije popularne zubne paste i otkrili da je jednako učinkovita u borbi protiv bakterija. S obzirom da je gel Aloe vere manje abrazivan, mogao bi biti izvrsna alternativa za ljude koji imaju osjetljive zube i desni. Istraživanja su pokazala da Aloe vera može ubrzati i zacjeljivanje čireva u ustima, no ipak nije pokazala bolje rezultate od konvencionalnih lijekova.
Aloe vera se često koristi za liječenje zatvora stolice. Ali za razliku od većine tretmana, ne koristi se gel, već lateks – ljepljivi žuti talog koji se može naći samo ispod kože lista.
Spojevi odgovorni za tu svrhu se nazivaju aloini, a njihov laksativni učinak je dobro poznat. Međutim, neka su se sigurnosna pitanja podigla oko česte upotrebe. Iz tog razloga, lateks od aloe vere u nekim državama više nije sastavni dio ljekova. Suprotno popularnom mišljenju, Aloe vera se nije pokazala učinkovitom protiv drugih probavnih poremećaja, kao što su sindrom iritabilnog crijeva i upalnih bolesti crijeva.
Aloe vera se ponekad koristi kao tradicionalni lijek za dijabetes. U narodnoj medicini se tvrdi da poboljša osjetljivost na inzulin i poboljša regulisanje šećera u krvi. Nekoliko studija provedenih na dijabetičarima tipa 2 je pokazalo obećavajuće rezultate kod konzumiranja ekstrakta Aloe vere. Međutim, kvaliteta tih studija nije zadovoljavajuća, tako da je prerano zvanično preporučiti Aloe veru za tu svrhu. Savjetuje se da osobe koje već koriste lijekove za smanjenje šećera budu oprezne sa Aloe verom, jer preliminarne studije sugerišu da ona može dodatno sniziti razinu šećera u krvi.
Rane studije provedene na životinjama, kao i laboratorijske studije, pokazuju da ekstrakti iz aloe mogu biti od pomoći u napadu na stanice raka. Ali sigurnost tih hemikalija nije testirana na ljudima. Trenutno ne postoji snažan naučni dokaz da Aloe vera može liječiti rak kod ljudi.