Saša Džino je mladi pisac fantastike već uveliko poznat sarajevskom društvu koji svojim djelima osvježava bh. književnu scenu, a ubraja se u nekoliko autora u Bosni i Hercegovini koji se bave pisanjem ovog žanra.
Javnosti je interesantan ne samo zbog autentičnog pisanja i tematke, već i zbog samopromocije, samoizdavaštva, likovne umjetnosti, te muzičke metal scene u kojoj je bio dugi niz godina.
Do sada se pisalo i pričalo o piščevoj inspiraciji, mašti, uzorima, savjetima i još mnogo čemu. Da bismo se odmakli od uobičajenog, uronili smo u Sašin “Fildžan pun opskurnosti” i to kroz čitanje njegove posljednje, nedavno objavljene knjige “U čarobnjakovim šeširima” .
” Ovo je bajka o kosmosu. Ovo je priča za sve one koji su i dalje željni čarolije bajke, ali one za djecu ih više ne uzbuđuju. Ovo je bajka za odrasle. Ovo je haluciogeni roman. Ovo je savremeni mit o postancima i nestancima. Ovo je psihodelični mit. Ovo je bajka o urbanom darvinizmu. Ovo je naučno-fantastična bajka. Ovo je knjiga magije. “
“Tema knjige jeste kako se magija tretira u modernom društvu, baš kao što Arthur Clark kaže da se dovoljno napredna tehnologija ne razlikuje od magije. Da pećinskom čovjeku donesete mobitel vi biste za njega bili čarobnjak, tako su i ljudi smatrali šizofreniju opsjednutošću. Tu se budi mašta i ideje o duhovima. Ono što je meni interesantno jeste, šta je magija našem društvu. Kako je moguće da je pored sve moderne medicine opstalo nešto arhaično kao što je salijevanje strave? To je historijski valjak koji se i dalje valja, te je našao svoju ulogu u modernom društvu pored svih čuda medicine. To je mentalna igra u kojoj se smatra da postoji taj drugi svijet, gdje ljudi žele da vjeruju, što je jedna anomalija mašte ” , objasnio je Džino prije početka razgovora.
Da li smatrate, iz Vašeg ličnog i subjektivnog aspekta, ne filozofskog, da magija postoji?
“Magija u doslovnom smislu ne postoji. Nigjde nije dokazano da čovjek umom može uraditi telekinezu ili pomjeriti čašu. Mene zanima magija na jednom simboličnom nivou. Za mene je magično uzeti knjigu. To je komad drveta na kojem se odštampala boja u formi znakova, i gomila tih crnih mrlja u glavi stvaraju slike, a slike priču. Meni je to magičnije nego da se bilo koja vrsta natprirodnog bića materijalizuje. Knjige stvaraju univezum, gdje padate u meditativni trans, i izgubite pojam o vremenu. Mašta je najveća moć igranja magijom. “
Da li je knjiga autobiografska u nekom aspektu, da li se Vi pronalazite u nekom od likova, ili ste isprepleteni u svakom od njih?
” Ja se iskreno nadam da sam otišao što dalje od sebe. Trebate imati veliku hrabrost da sebe ubacujete u knjigu, ali mislim da je i vještina izbaciti sebe što je više moguće. Ovo je prvi roman koji nije pisan iz prvog lica, tu je pet likova i pet različitih perspektiva. Od mladića Mustafe koji je podstanar i jedva preživljava, Nedžla je ‘cam girl’ , Pahulja je dječak prosjak.. Svi oni imaju svoju percepciju, razmišljanja, i svi drugačije preživljavaju u surovom Sarajevu. “
Spominjete Nikolu Teslu. Da li vjerujete u njegove teorije i učenje, obzirom da se Tesla smatra naučnikom izvan svog vremena, po mišljenju mnogih naučnikom koji ima rješenje za sve svjetske probleme?
“Prije svega mi je fascinantno da je to ‘naš’ čovjek, jedan Južni Slaven sa sela koji je uspio da dođe na vrh svijeta nauke. Kada pročitate njegovu autobiografsku knjigu ‘Moji izumi’ shvatite koliko mu se zapravo nameću razni mitovi, iako on sam za sebe kaže da je materijalista. Smatra da je čovjek samo jedan stroj koji odgovara na spoljašnji utjecaj. Dakle, šta ga zapljusne sa strane, on se s tim vodama koprca s talasa na talas historijskog vala. “
U jednom dijelu ste napisali : “Sila uzroka i posljedica nas vodi kroz vrijeme i prostor bez naše kontrole” , da li je sila zapravo marioneta koja upravlja našim životima, i kako se to može povezati sa Teslinim učenjem?
“Ne želim to da otkrijem jer će promijeniti kontekst knjige. Moji likovi misle razne stvari, kao što je i Tesla mislio. Mislio je da čovjek nema slobodnu volju, i za mene je on fascinantan. Imao je tako kristalnu maštu kao neki moderni kompjuterski softver. On je sve svoje strojeve materijalizovao u mašti, šaraf po šaraf, žicu po žicu. Imao je napade blještave svjetlosti, moguće od mentalne bolesti, ali je on to pripisivao svojoj eksplozivnoj imaginaciji. I to nam puno govori, iskoristio je svoju maštu da napravi struju, što nam dokazuje da svoju maštu možemo koristiti u raznim aspektima, od najboljeg ka najgorem. “
Jedan od likova koji se spominju na početku knjige jeste Nedžla. Kroz radnju je prati plavi jednorog, i njena osobnost se zapravo oslikava kroz tog jednoroga. Zašto?
“Nedžla je vrsta nerd/geek fantazije. Nešto što se u svijetu popularne kulture nameće kao fantazija. Doslovno kao lik iz igre, a svi ti likovi su na ramenima starih mitova. ‘U čarobnjakovima šeširima ‘ je moderni mit a Nedžla je fantazija dječaka koji raste u kulturi video igara, filmova, gdje se njemu fantazija razvija na osnovu tih informacija koje dobija. Jednorog je uzet kao mitsko biće koje se vrti u raznim kulturama i doveden je do svoje perverzne fantazije, i ona tu radi sve ono što bi jedan dječak želio da ona radi. Ona je ‘cam girl’ , to je moderna vrsta cyber striptiza za koji je ona plaćena. To se u društvu nameće kao prostitucija, te u knjizi njeni roditelji na to gledaju sa gađenjem, iako ona nema fizičkog kontakta sa klijentima. Veliki je to tabu, baš kao i sama Nedžlina pojava. Njen segmet u knjizi je također odnos naše kulture prema takvoj vrsti posla. Boja jednoroga je povezana sa bojom njene kose, nebesko plave, što je opet ekscentrično za naše društvo. Ona sva odskače od ovog mentaliteta. “
Spominje se sudbina zajedno sa ‘Kraljevstvom Praznine’. Zašto sudbina, te da li je ‘Kralj Praznine’ metafora, može li se na njega gledati kao na nadnaravno biće iz duhovnog aspekta? Zašto ste spojili dvije kontradiktorne riječi, kralj i praznina?
“Sudbina nije samo stvar religije i teologije, nego je to pitanje filozofije, naučnika i fizičara. Njima se nameće pitanje, ako je svijet krenuo od Velikog praska, da li postoji tu nešto što nije determinisano? Ako krene lanac stvari, zupčanik za zupčanikom stvarnosti, da li može jedan da se okrene na drugu stranu i da čovjek kao samosvjesno biće može svojim procesima da mijenja sudbinu? To je pitanje i teologije i nauke i nema definitivnog odgovora. Kako može postojati sudbina u slobodnoj volji? To je sve ispepleteno u knjizi. Volim kada logika zakaže i kada te zaboli glava jer je nešto paradoksalno, kako da dođeš do nekog rješenja da budeš zadovoljan. Bilal u knjizi kralja stalno pita kako će mu pomoći ako ne postoji. Može se protumačiti i kao Bilalov alter-ego, ovisno od toga kako čitalac percepira. U suštini ovo je jedna opuštena luda priča koja izaziva ozbiljna pitanja. “
Dosta se dotičete društvenih problema, i uopšteno predrasuda kroz živote likova. Uzeti ćemo za primjer Pahulju, dječaka koji je prosjak, i konkretno problem prosjačenja u našoj državi, koji ste prikazali i kao biznis ali i kao tešku životnu priču jednog dječaka. Zašto baš ovakav lik?
“Knjige su te koje trebaju da brišu praznovjerja i predrasude. Knjige doslovno otvaraju svjetove u svjetovima, daju nova saznanja, koja morate provjeriti indirektno. O prosjačenju i beskućnicima sam puno saznao od Orvela koji se napisao knjigu ‘Niko i ništa u Parizu i Londonu’ . Tek sam tada uspio pojmiti kako je zapravo život surov, kakav je to život od danas do sutra, te u kakve se stvari morate upuštati za komad hljeba. Pahulja je element sažaljenja u knjizi, nije naivni prosjak, naučio je kako da izazove empatiju u ljudima, naučen je da prosi, ali prolazi kroz grozne stvari. “
Postavljate dosta psihološko-filozofskih pitanja, tipa ‘koka-jaje‘. Zašto? Na šta ste željeli ukazati, ili je to pak tu da testira um čitaoca?
“To je glavna tema, ne samo knjige, već i mita kao istraživanja prošlosti. Mit se najlakše definiše kao izmišljena prošlost. Kada je čovjek evolvirao i dobio neku samosvjesnost postojanja, logički mu se nametalo pitanje odakle potječe. Tad mašta radi svoje, nemaš dovoljno informacija za pravi odgovor pa zamisliš čovjeka na nebu koji daje vatru, kažnjava nas i slično. Dakle, mit o postanku. U knjizi je lik ‘ Šarenooka vještica’ koja vidi prošlost svog univerzuma do trenutka u kojem ona gleda. Baš kao Tesla, pravi svoje izume. Drugi likovi otkrivaju postanke svih univerzuma, i svojih univerzuma. Htio sam prošlost čovjeka staviti u mitsku kratkometražnu priču, da stilizujem čitavu historiju čovječanstva, i svih mojih namaštanih univerzuma. To je zapravo igra naših pravila u drugim univerzumima. “
Svaki lik drugačije percepira taj paralelni svijet kroz “manu” koju su uzimali, svima se drugačije stvari roje u glavi. Za kraj, recite nam šta bi se dogodilo kada biste Vi uzeli jednu “manu”?
“Vjerovatno bi se desio roman ‘U čarobnjakovim šeširima’. “
Pored ove, Saša je objavio još četiri knjige: “Srce od plastike”, “Mrtvačke mrlje”, “Šejtanov goblen” i “Električni okean” . Sva njegova djela možete pronaći u Buybook prodavnici, te ih možete naručiti preko njegovog Instagram profila. Svoje knjige na području Sarajevo dostavlja na kućnu adresu, a u druge gradove ih šalje poštom.