Do kraja života upoznavaću ljude, a nikada ih upoznati neću. Uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka, pisao je bezvremeni Selimović.
Književnik Mehmed Meša Selimović rođen je 1910. godine u Tuzli. Nakon završenog studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu radi kao profesor jezika i književnosti.
Obavljao je različite poslove u kulturi, bio je profesor na sarajevskom univerzitetu, direktor Drame u Narodnom pozorištu u Sarajevu i glavni urednik izdavačkog preduzeća “Svijetlost”.
Otuđenost čovjeka, njegova unutrašnja borba i suočavanje sa apsurdom bile su tema i ostat će.
Roman “Tvrđava” izašao je 1970. godine sa radnjom smještenom u sedamnaestom vijeku, pa čak i danas, 50 godina nakon izlaska romana, vidimo da radnja prelazi sve granice prostora i vremena i da svaki citat možemo prilagoditi današnjim zbivanjima.
“Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu, nije ono što čine, da li je ono što misle? Možda to ni oni sami ne znaju“.
“Nije ista svaka želja za moći. Jedno je želja da se vlada ljudima, da se oni pokore, da se izazove strah, da se natjeraju na djela koja nikad ne bi učinili bez prisile; to je zahtjev za ćutanjem,za poslušnošću bez otpora, po pravu nečije sile. Takva želja za moći je nemoralna, ona ponižava i nasilnika i ugnjetenog. Jadan je onaj koji je to osjetio na sebi… Sasvim je drukčija želja za moći koja se sastoji u pomaganju ljudima, koja pobjeđuje ljubavlju, koja podstiče na sporazumijevanje. To je velika moć, kojoj bi se mogli naučiti svi ljudi, i koja bi zlo učinila nemogućim. S takvom moći čovjek nije zrno pijeska, nije nevažan”.