Mnoge građevine i mjesta u Sarajevu kriju zanimljivu priču o svom nastanku, a jedna od najinteresantnijih je Inat kuća koja se nalazi uz samu Šeher-ćehajinu ćupriju, pored Bentbaše.
Ova građevina predstavlja vrijedan kulturno historijski objekat BiH, simbol je bosanske tvrdoglavosti inata i upornosti.
Objašnjavajući značenje riječi ”ters”, bh. pjesnik i akademik Abdulah Sidran rekao je kako je ters ”čovjek koji je uvijek upravu, al’ drugi to ne razumiju”.
Priča počinje 1892. godine, kada su se Austro-Ugarske vlasti odlučile za gradnju Gradske vijećnice. Vladajuća Monarhija je htjela da napravi građevinu kakva ranije nije viđena u Sarajevu.
Međutim, kada je Austrougarska vladavina odlučila da izgradi Vijećnicu, provođenjem ovih planova u djelo pojavila se potreba za uklanjanjem nekoliko objekata sa tog prostora, među kojim je bila i kućica starog Benderije, sagrađena na desnoj obali Miljacke, na mjestu koje danas krasi Vijećnica.
Austrougarska vlast tražila je da otkupi tu kuću koja je smetala njihovim planovima, ali tvrdoglavi starac ni za kakve pare nije želio pristati da proda kuću. Nije dao da mu se ruši, jer je predstavljala njegov duševni mir.
Nakon dugih pregovora, jedinu stvar što su mogli dogovoriti sa vlasnikom ove građevine, jeste da mu Monarhija isplati kesu dukata i da prebaci njegovu kuću na drugu stranu Miljacke, ciglu po ciglu, kamen po kamen. Nisu imali drugog izbora nego da urade kako je zatražio. Od tada ova kuća nosi naziv “Inat kuća”, po njegovom inatu.
Priča se da bi Benderija svakog dana sjedio na sred obližnje Šeherćehajine ćuprije, pušio duhan na svoj dugi čibuk i pomno posmatrao kako radnici vrijedno prenose materijale i njegovu kuću podižu na drugoj obali.
Kuća je promijenila dosta vlasnika od Benderije pa do danas, a od 1997.godine u njoj se nalazi renomirani nacionalni restoran.
U unutrašnjosti je zadržan tradicionalni bosanski izgled, u kojem preovladavaju drvene sećije, mali stolovi, a na policama staro bosansko posuđe poput ibrika. Rasvjeta je uređena na starinski način, a stihovi sevdalinke, tradicionalne bosanske pjesme, pojačavaju cjelokupni utisak. Nisu mogli Austrougari novcem kupiti bosanski duh i tvrdoglavost.
“Inat kuću” i Vijećnicu povezuje Šeher-Ćehajina ćuprija, prvi kameni most u Sarajevu. Legenda kaže kako ga je podigao Hadži Husein, sarajevski šeher ćehaja (upravitelj grada). Smatra se da je po završetku izgradnje mosta Hadži Husein naredio da se u jedan od stubova ugradi dijamant, koji je predstavljao izvor finansija za moguće popravke ćuprije.
Navodno, jednoga dana dijamant je nestao, a nakon nekoliko dana pojavio se jedan mladić koji je priznao da je ukrao dijamant. Zaljubio se u djevojku i poklonio joj ga. Tadašnji sarajevski kadija ganut ljubavlju mladih, smilovao se i oslobodio mladića.