Djeca bošnjačke nacionalnosti iz Vrbanjaca sedmu godinu uzastopno će pratiti instruktivnu nastavu u prostorijama Medžlisa Islamske zajednice u obližnjem zaseoku Hanifići, jer prosvjetne vlasti Republike Srpske ne poštuju odluke najviših sudova svog entiteta o nacionalnoj grupi predmeta.
Dvije kćerke – jednu u deveti, a drugu u šesti razred – povratnik Nedžad Smajlović će, zajedno s drugom djecom, umjesto u učionice škole u Vrbanjcima nadomak Kotor Varoši i ove jeseni slati u klupe “zamjenske škole” koja se nalazi u prostorijama Medžlisa. Tamo će za njih biti organizirana instruktivna nastava iz nacionalne grupe predmeta, a umjesto nastavnika iz njihove matične škole [u Republici Srpskoj] predavat će im nastavnici iz Osnovne škole “Prvi mart” iz Jelaha, po nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona [u Federaciji BiH].
Krajem prošle kalendarske godine, kada je Vrhovni sud Republike Srpske usvojio tužbeni zahtjev učenika bošnjačke nacionalnosti i njihovih roditelja iz Vrbanjaca, utvrdivši diskriminaciju učenika, povredu prava na obrazovanje i nejednak tretman u odnosu prema drugoj djeci u tom entitetu, roditelji i djeca su se ponadali da je pravna borba okončana, javlja BIRN BiH.
Presudom je naloženo Osnovnoj školi “Sveti Sava” u Kotor Varoši, kojoj pripada Područna škola Vrbanjci, ali i entitetu Republika Srpska, da u tu školu uvedu i uvrste nacionalnu grupu predmeta po bosanskom planu i programu iz Zeničko-dobojskog kantona. No, slučaj je opet stigao na sud. Umjesto provedbe presude, entitet Republika Srpska i Osnovna škola “Sveti Sava” Kotor Varoš uputili su žalbu Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
“I sve je to sad postala priča unedogled”, kaže Smajlović.
Ne čini mu se, kako kaže, da je “sad sve to u drugom planu, nego u stotom planu”.
“Ne mogu dozvoliti da ako imam pravo na nešto, da to neko zloupotrebljava. Isto je tako i da na području Federacije BiH neko želi da uči srpski ili hrvatski jezik a da mu se to uskraćuje. Ako smo demokratsko društvo, onda to moramo tako i gledati, a ne da mi neko nešto nameće”, navodi Smajlović i kaže kako ne zna ni kako će se zbog loše epidemiološke situacije zbog širenja koronavirusa nastava uopće organizirati i drugdje, a pogotovo ne zna ništa o programu nacionalne grupe predmeta.
Dodaje i kako bi mu bilo drago da djeca različitih nacionalnosti zajedno idu u školu, jer se ionako druže. Međutim, nastavlja, u osnovnoj školi djeca nisu zajedno, nego jedni pripadaju školi u Kotor Varoši, a drugi školi u Jelahu, “umjesto da se i tamo druže i da ne okreću glavu jedni od drugih”.
Škola smatra da nema dovoljno učenika
Nacionalna grupa predmeta, osim jezika i književnosti, podrazumijeva još historiju i geografiju, odnosno prirodu i društvo u nižim razredima osnovne škole, te vjeronauk. Još prije 18 godina, ministri obrazovanja dvaju bosanskohercegovačkih entiteta potpisali su Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika.
Usuglasili su se tada da će djeca učiti opće predmete na osnovu nastavnog plana i programa Republike Srpske ako se nalaze u tom entitetu, odnosno na osnovu nastavnog plana i programa po kantonima ako se nalaze u Federaciji BiH.
Kod nacionalne grupe predmeta, ostavljeno je pravo roditeljima učenika da biraju entitetski ili županijski nastavni plan i program. Prioritet je trebalo biti angažiranje nastavnika-povratnika da predaju nacionalnu grupu predmeta.
Planom provedbe Privremenog sporazuma navedeno je i kako su škole, u kojima ima 18 ili više učenika u razredu, ili minimalan broj propisan zakonom koji se traži za mješovite razrede, dužne organizirati redovnu nastavu za nacionalnu grupu predmeta, dok su škole u kojima je manje od 18 učenika u razredu dužne nastavu organizirati prema odluci nadležnog ministarstva. I još se navode kako će nastava nacionalne grupe predmeta biti organizirana u školskim prostorijama.
Upravo se na spomenuti Privremeni sporazum i pozivaju u Osnovnoj školi “Sveti Sava” u Kotor Varošu odgovarajući na pitanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) zašto nije provedena presuda entitetskog Vrhovnog suda i uvedena nacionalna grupa predmeta.
“Pomenutu presudu nismo mogli primijeniti jer je, od ukupnog broja tužitelja-djece na koju se odnosi presuda, ostalo samo 16 učenika osnovnoškolskog uzrasta koji nisu u jednom razredu. Presuda pominje Privremeni sporazum o zadovoljenju potreba djece povratnika u kome je precizno navedeno da treba biti 18 učenika u razredu da bi se ispunili uslovi za uvođenje nacionalne grupe predmeta”, odgovorila je Slađana Šubara, direktorica kotorvaroške škole.
Odgovor iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske na pitanje zašto presuda nije primijenjena u praksi nije stigao do zaključenja teksta.
Kad je dugogodišnji sudski proces počeo, predmetom je bilo obuhvaćeno 128-ero djece. Sve je počelo na Osnovnom sudu u Kotor Varošu, nastavilo se na Okružnom sudu u Banjoj Luci, potom na Vrhovnom sudu Republike Srpske, pa na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, da bi prošle jeseni bio vraćen Vrhovnom sudu Republike Srpske. Žalbama škole i entiteta Republika Srpska opet je početkom godine priča vraćena Ustavnom sudu BiH. Za obje žalbe na stranicama Suda se navodi da su “predmeti u toku”.
Prema riječima odvjetnika Nedima Ademovića, “presuda Vrhovnog suda Republike Srpske je obavezujuća, vrlo jasna i precizna”.
“Trebala je biti odmah, znači do naredne školske godine, provedena. Vrhovni sud Republike Srpske je dao vrlo direktne i nedvosmislene direktive javnoj vlasti. Podnošenje apelacije Ustavnom sudu BiH protiv te presude, bez obzira da li je dopustiva ili ne, ne odlaže izvršenje presude Vrhovnog suda Republike Srpske. Prema tome, neprovođenje presude Vrhovnog suda Republike Srpske je čista opstrukcija. Po mom mišljenju, tužioci iz Vrbanjaca trebali bi podnijeti apelaciju zbog neizvršenja presude Vrhovnog suda Republike Srpske”, navodi Ademović.
U međuvremenu, bez obzira na žalbe, odvjetnik Haris Kaniža, jedan od pravnih zastupnika djece i njihovih roditelja, u dva je navrata podnosio prijedloge Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske i tuženoj školi da se postupak riješi na miran i sporazuman način. Kako kaže za BIRN BiH, “do danas nije dobio zvaničan odgovor”.
“Republika Srpska i OŠ ‘Sveti Sava’ Kotor Varoš izjavili su apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, bez obzira na činjenicu što je Vrhovni sud Republike Srpske svoju presudu donio upravo po uputama Ustavnog suda BiH, pa se može zaključiti da izjavljivanje apelacije ne može biti razlog za neprovođenje presude”, ukazuje Kaniža.
Komentirajući odgovor direktorice škole o neophodnosti da u jednom razredu mora biti najmanje 18 učenika kako bi se uvela nacionalna grupa predmeta, kaže kako su “navedenu primjedbu isticali i u toku pravosnažno okončanog postupka”.
“I to Vrhovni sud nije prihvatio, tako da je svako njihovo dalje pozivanje na ovu činjenicu proizvoljno i nepravilno. Bitno je naglasiti da se u izreci presude Vrhovnog suda ne spominju samo učenici koji su podnijeli tužbu nego i drugi učenici, pa je i zbog ovoga njihova primjedba neosnovana”, dodaje Kaniža.
Budući da presuda još nije primijenjena, zajedno s kolegama iz pravnog tima odlučio se prije mjesec dana Osnovnom sudu u Kotor Varošu podnijeti prijedlog za prinudno izvršenje navedene pravosnažne presude prema odredbama Zakona o izvršnom postupku s nalogom da se odgovornim osobama izriču novčane kazne i penali sve dok presudu u potpunosti ne provedu. Sud još nije donio odluku.
Mehanizmi zaštite ne funkcioniraju
Po mišljenju Farisa Vehabovića, suca Europskog suda za ljudska prava, u ovom slučaju “politika ima primat u odnosu na pravo, a proporcionalno tome i nedostatak demokratičnosti”.
On podsjeća kako se pred Europskim sudom za ljudska prava nalazi veliki broj predmeta koji se vode protiv BiH. I svi se oni, konstatira, odnose na neizvršavanje konačnih i izvršnih sudskih presuda.
“Postoje pravni lijekovi koji se mogu koristiti i u ovakvim slučajevima, od Ustavnog suda pa sve do Evropskog suda, ali ako u državi imate dobro uhodani sistem koji vrši opstrukciju sudske vlasti, onda je sve neizvjesno i radi toga je krajnje vrijeme da tužilaštva počnu raditi svoj posao kako je to zakonom propisano i pokretati postupke protiv odgovornih”, dodaje Vehabović.
Neprovođenje presude vrhovnih pravosudnih instanci u jednom entitetu i državi Ademović smatra “odsustvom funkcionalne pravne države”.
Pri tome, nastavlja, “traži se implementacija etnonacionalizma, koji je suprotan pluralnosti, multikulturalnosti i sekularnosti”.
“Etnonacionalizam je, kao široko prisutna matrica u BiH, sredstvo za totalitarnu hegemoniju etnije, s jedne strane, te usporavanje ili amortizaciju procesa buđenja građanske svijesti kod ljudi, s druge strane. U tom kontekstu, sistem obrazovanja je posebno vrijedan za etnonacionaliste jer se na toj matrici i ideologiji proizvode nove generacije”, navodi Ademović.
Cijeli slučaj pažljivo prate i predstavnici međunarodne zajednice. Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Bosni i Hercegovini pozvalo je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske da odluku Vrhovnog suda Republike Srpske provede u nastupajućoj školskoj godini.
“Sjedinjene Američke Države podržavaju pristup kvalitetnom obrazovanju bez diskriminacije i prisilne asimilacije za sve učenike, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, spol ili sposobnost. To je pitanje ljudskih prava koje smo naglasili i u našem izvještaju o stanju ljudskih prava, uz druga pitanja kao što su ‘dvije škole pod jednim krovom’”, navodi se u odgovoru Ureda za odnose s javnošću Veleposlanstva SAD-a upućenom BIRN-u BiH.
Veleposlanica Kathleen Kavalec, šefica Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, smatra da je “slučaj odavno mogao i trebao biti riješen, čak i izvan sudova”.
“Relevantni standardi ljudskih prava sasvim su jasni i na njih je ukazivano u više navrata. Pozivamo vlasti da to ubuduće imaju na umu. Prioritet političara bi trebalo da bude iznalaženje dugoročnih rješenja za postojeće probleme u obrazovanju, odnosno razvoj inkluzivnog kvalitetnog obrazovanja, a ne daljnje podjele. Bosna i Hercegovina ne može postati prosperitetna zemlja ako ne uspije osigurati inkluzivno, kvalitetno obrazovanje za svu djecu, bez ikakvog oblika diskriminacije”, navodi Kavalec.
Bez obzira što je podnio prijedlog za prinudno izvršenje, odvjetnik Kaniža se nada da će se na kraju sve riješiti na miran i sporazuman način, kao što je i uvjeren da će se “presuda provesti u potpunosti jer postoje zakonom predviđeni mehanizmi za njeno provođenje i poštivanje”.
“Ukoliko se šutnja druge strane nastavi, onda moramo navesti da je neprovođenje pravosnažnih sudskih odluka krivično djelo i bit ćemo spremni na podnošenje krivičnih prijava protiv odgovornih osoba u tuženoj školi i nadležnom entitetskom ministarstvu”, najavljuje Kaniža.
Sve dok sudske odluke budu stajale u ladicama, Osnovna škola “Prvi mart” u Jelahu i ove jeseni nastavu će držati za djecu iz oba entiteta – za one koji pohađaju nastavu u njezinim objektima, ali i djecu u prostorijama Medžlisa Islamske zajednice Kotor Varoš u Hanifićima, zaseoku sela Vrbanjci.