U svijetu kakvom živimo mediji imaju velik uticaj na čovjeka, informacije koje plasiraju, način na koje ih emituju, te stavovi koje zauzimaju, ali problem nastaje kada “neko” ima uticaj na medije i kada mediji imaju sve manju slobodu izvještavanja.
Prema podacima iz 2019. godine, mediji širom svijeta imaju sve manje slobode, a potiskivanje slobode medija je najoštrije u Europi, te u Euroaziji i Bliskom istoku.
Standardne metode prigušivanja medijske nezavisnosti uključuju promjene u vlasništvu koje podržava vlada.
Primjer je europska zemlja Mađarska. U Mađarskoj je vladajuća stranka Fidesz premijera Viktora Orban, učvrstila kontrolu nad medijima, te se zakon o medijima se promijenio, a vlada je sebi osigurala da kontroliše imenovanja regulatornih tijela za medije.
U susjednoj zemlji, Srbiji, predsjednik Aleksandar Vučić pokušava uspostaviti kontrolu nad medijima kakvu ima Orban. Iako to još uvijek nije postigao, nedavni protesti su primjer da nije daleko od toga.
Srbijanski novinari suočavaju se s klevetama i verbalnim uznemiravanjem političara i raznih internetskih računa, kao i vladinih tabloida.
Predsjednik Europske federacije novinara, Mogens Bliher Bjeregard, u jednom intervjuu za Radio Slobodna Evropa, je rekao da je Srbija najgori primjer kršenja medijskih sloboda na Blakanu.
“Ako bacite letimičan pogled na platformu Savjeta Evrope posvećene medijima vidjet ćete da je tamo evidentirano dvanaest napada na novinare u Srbiji. Spadaju tu uznemiravanje/maltretiranje nedjeljnika Vranjske, napad na novinarku Lidiju Valtner tokom polaganje zakletve predsjednika Srbije, dok je Stefan Cvetković bio osuđen na zatvorsku kaznu po optužbi za navodno neovlašćeno objavljivanje informacija. Novinarima koji se bave istraživačkim radom se prijeti putem društvenih mreža. Novinarstvo i mediji postaju sve slabiji i treba im bolja zaštita.”, rekao je Bejergard.
Najniže standarde slobode štampe u Europi ima Bugarska, te je zbog toga dobila naziv “crna ovca EU“. Kao i u Mađarskoj, kupovanje medija i promjena sadržaja koji se emituje je zastupljeno i u Bugarskoj.
Oligarh Kiril Domuschiev je, 2019. godine, kupio Novu TV, te promijenio sadržaj koji se emituje od neutralnog i nezavisnog do provladinog. Veći problem predstavlja što otpušteni novinari Nove TV ne mogu dobiti novinarsko zaposlenje nigdje drugo.
“Bugarska je zemlja u kojoj je vladavina zakona u pitanju, to je primjer zarobljene države. Vrlo je teško održati standarde neovisnog i kvalitetnog novinarstva u zarobljenoj državi.”, objasnila je Nelly Ognyanova, profesorica medijskog prava na Univerzitetu u Sofiji, u razgovoru sa Međunarodnim Institutom za štampu.
Sjeverna Koreja i Kina su svjetske zemlje u kojima mediji imaju najmanju slobodu izvještavanja.
Mediji u Sjevernoj Koreji su među najstrože kontrolirano na svijetu i padaju pod upravu Korejske radničke stranke.
Režim je bombardirao stanovništvo izvještajima o Kim Jong-ilu i njegovom dnevnom redu, pri čemu su radio i televizijski izvještaji često vodili u Kimovim posjetima industrijskim, poljoprivrednim ili vojnim lokacijama, gdje je često bio fotografiran i snimljen kako nudi savjete lokalnim radnicima.
O ekonomskim poteškoćama ili gladi u Sjevernoj Koreji ne izvještava se domaća publika, koja je umjesto toga informirana o tehnološkom napretku koji je rezultat revolucionarnog razmišljanja Vođe.
Internet još uvijek nije dostupan unutar Republike Koreje, ali mobilni telefoni pojavili su se na ulicama glavnog grada nakon ukidanja zabrane 2008. godine.
Vlada Kine nadgleda novinare i nadzire društvene mreže domaćih medija, a širenje informacija sprječava blokiranjem interneta. Kineska vlada ima temeljne vrijednosti koje su štetne za demokratiju i slobodu štampe uprkos ustavnim odredbama koje kažu drugačije.
Član 35 njenog ustava kaže: “Građani Narodne Republike Kine uživaju slobodu govora, štampe, okupljanja, udruživanja, povorke i demonstracija”, ali Kinezi ne uživaju ta prava. Na kraju 2019. Kina je imala 48 novinara u zatvoru, više nego bilo koja druga nacija, pokazalo je istraživanje CPJ-a.
Kina se suočava sa sve restriktivnijim medijskim okruženjem otkako je Xi Jinping postao predsjednik 2013. godine.
U Sjedinjenim Američkim Državama, kao zemlji sa najviše slobode, posao novinara postaje opasan. Nezavisni mediji nisu potisnuti u smislu da ih vlada kupi ili zabrani pristup informacijama, nego na način da se ohrabruje nasilje nad liberalnim medijskim predstavnicima.
Trump mržnju prema slobodnim medijma otvoreno pokazuje, te ih zove “nepijateljem naroda”, a nakon ubistva kolumniste Washington Posta, Jamala Khashoggija, liberalni novinari SAD-a moraju sa oprezom pisati svaku riječ.
The FAKE NEWS media (failing @nytimes, @NBCNews, @ABC, @CBS, @CNN) is not my enemy, it is the enemy of the American People!
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) February 17, 2017
Jamal Khashoggi je bio istaknuti saudijski novinar, pokrivao je glavne priče, uključujući sovjetsku invaziju na Afganistan i uspon lidera Al-Kaide, Osame Bin Ladena, za razne saudijske novinske organizacije.
Decenijama je 59-godišnjak bio blizak saudijskoj kraljevskoj porodici, a služio je i kao savjetnik vlade. Zbog favoriziranja, u progonstvu je otišao u SAD 2017. godine.
Pisao je mjesečnu kolumnu u časopisu The Washington Post u kojoj je kritizirao politiku prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, sina kralja Salmana i De facto vladara Saudijske Arabije.
U svojoj prvoj kolumni za Post u septembru 2017. godine, Khashoggi je rekao da se pribojavao da će biti uhapšen u očitom suzbijanju neslaganja koje je nadgledao princ. Ubijen je 2. oktobra 2018. godine u saudijskom konzulatu u Istanbulu.
U Sjedinjenim Američkim Državama, u protekloj deceniji, živote je izgubilo 324 novinara koji su bili na dužnosti, a u 85 posto slučajeva krivac nije osuđen.
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina je do 2016. godine važila za zemlju u kojoj mediji i novinari imaju slobodu, a bila je prva zemlja u regiji koja je dekriminalizirala klevetu i usvojila najliberalnije svjetske zakone o medijima.
Prema podacima iz augusta 2019. godine, u Bosni i Hercegovini je zabilježeno 41 kršenje novinarskih prava, uključujući tri verbalne prijetnje, osam slučajeva političkog pritiska, šest fizičkih napada i pet prijetnji smrću i izrečene su četiri sudske presude za napade na novinare.
Direktor Mediacentra Sarajevo, Boro Kontić, je rekao da je “Indeks slobode medija” Bosnu i Hercegovinu, ove godine, stavio na 58. mjesto.
Međutim, u izvještaju se navodi kako je “polarizirana politička klima obilježena stalnim verbalnim napadima i nacionalističkom retorikom” stvorila neprijateljsko okruženje za slobodu medija.
“U principu ono što su problemi bosanskohercegovačkog novinarstva, oni su dugogodišnji, hronični. Ja bih rekao i oni govore da smo mi daleko od onoga što bi trebali i željeli da budemo: zemlja sa slobodom štampe, da budemo u krugu, izgleda većinom evropskih i civilizovanih zemalja koje prepoznaju da je sloboda štampe stub na kojem počiva svako građansko društvo”, istakao je direktor Mediacentra Sarajevo jedne prilike za Slobodnu Evropu.
U 2020. godini, dolaskom pandemije koronavirusa, mediji su izgubili povjerenje javnosti.
Kina i Iran su cenzurisali informacije o pandemiji koronavirusa, a mađarski premijer Viktor Orban je donio zakon o koronavirusu sa kaznama do pet godina zatvora zbog lažnih podataka.
U Rumuniji, nakon proglašenja vanrednog stanja, vlasti u pojedinim kantonima nisu smjele objavljivati podatke o broju potvrđenih slučajeva koronavirusa, broju izvršenih testova ili zdravstvenom stanju zaraženih osoba na njihovom području u mjesecu martu.
Nakon što je izvršen javni pritisak – uključujući peticiju koju je potpisalo više od 150 novinara i 97 medijskih organizacija – lokalne vlasti ponovno su počele objavljivati podatke specifične za kanton.
Četrnaest zemalja u svijetu imaju pozitivan “index slobodnih medija”, a najbolja situacija je u Norveškoj i Finskoj.
Cilj potiskivanja slobode medija je da mediji služe onima koji su na vlasti, a ne javnosti. I sami smo svjedoci i vrlo čestih pritisaka političkih stranaka u Bosni i Hercegovini na autore, novinare i medijske kuće, a koje za cilj imaju da se prikriju kriminalne radnje.