Roditelji će se fizičkom kažnjavanju djeteta okrenuti uglavnom u svrhu smanjenja nepoželjnog ponašanja i povećanja onog poželjnog, te će vrlo rado opravdati takav postupak rečenicom “batina/šipka je izašla iz raja”, međutim budimo realni, ako je zaista dobra zašto je izašla iz raja?
Većina nas je u svom djetinjstvu dobivala manje više batina, od uobičajenog udaranja po guzi, pa do tu i tamo nekog šamara koji već graniči s nasiljem u obitelji. Nova istraživanja pokazuju da ovakav način odgoja, ne samo da nema smisla, već ima upravo suprotan učinak od onoga što se s njime želi postići.
Temperamentna djeca dobivaju batina više od mirnije djece, međutim, batine izazivaju osjećaj agresije kod djece što izaziva nove batine, i tako počinje začarani krug.
Djeca imaju bazične potrebe osjećati se: sigurno, voljeno, poštovano, vrijedno ljubavi, prihvaćeno, sposobno, jednako kao što imaju bazične potrebe za vodom, hranom, zrakom, tjelesnom toplinom.
S tjelesnim potrebama većina roditelja nema previše problema te ih uspješno prepoznaju i bez razmišljanja zadovoljavaju jer znaju da djeca bez toga ne bi mogla preživjeti. Kada dođemo do emocionalnih potreba, neki odrasli imaju određenu distance.
Dijete koje doživljava uvrede, posramljivanje, ignorisanje, jednako kao i dijete koje doživljava batine od svojih najbližih, razvit će određene obrasce mišljenja, doživljavanja, emocija i ponašanja koji će mu kratkoročno možda pomoći, a dugoročno mogu biti djetetovi neprijatelji.
Svi znamo da djecu ne bi trebalo tući i na takav način kažnjavati, ali kad se roditelje pita da li svoju djecu kažnjavaju batinama, oni priznaju da to više-manje rade, a kad ih se pita zašto, tada kažu: “Moje dijete je zločesto/nemoguće!”.
Studije pokazuju kako s tim zaključkom donekle i jesu u pravu. Jer temperamentna djeca koja se impulsivno i agresivno ponašaju češće dobivaju batina od mirne i poslušne djeca.Što više udarate svoju djecu, to oni više pokazuju znakove prkosa, agresije i problema u odnosu s drugim ljudima. Djeca odgajana batinama sklona su nasilju, nedostatku društvenih spoznaja i mentalnim problemima kasnije u životu.
Studije također pokazuju kako samo tjelesno kažnjavanje postaje dodatni poticaj za impulsivno i agresivno ponašanje pa se postavlja pitanje što je uzrok, a što posljedica? Tu su zagonetku probali riješiti znanstvenici na Columbia University School of Social Work u New Yorku. Studija je trajala deset godina i uključila je više od 5000 djece iz 1900 obitelji.
U djetetovoj prvoj godini je 28% roditelja priznalo je da je udarilo dijete. U trećoj godini je više od polovice roditelja, 57%, izjavilo da povremeno udari dijete. U petoj godini je postotak pao na 53%, a u devetoj je iznosio 49%.
Ono što je znanstvenicima upalo u oči tokom trajanja studije jeste da su djeca koja su već u prvoj godini dobivala batine, kada se o lošem ponašanju još uvijek ne može ozbiljno razgovarati, razvijala više problema u ponašanju i zbog toga još češće dobivala batine.
Zaključak istraživanja je vrlo zabrinjavajući, što više su djeca udarana i odgajana batinama, to je veća vjerovatnost da će u kasnijoj fazi života imati psiholoških i društvenih problema.
Također, sam rezulat koji se je udaranjem htio postići, da vas djeca slušaju, nije postignut. Nema nikakvih dokaza da je udaranje imalo ikakvog utjecaja na to koliko djeca poštuju vaše naredbe.
Djeca koja su odgajana batinama u životu su sklona isti obrazac odgoja promijeniti na svojoj djeci, što samo okreće začarani krug nepoštovanja i neefikasnog odgoja.
Osim toga, svoje dijete učite da je takav model ponašanja prihvatljiv, pa se nemojte iznenaditi ako ga on počne primjenjivati sa svojom djecom, partnerom. Dijete najčešće ne udaramo zato što mislimo da je to odgojno ispravno, nego zato što smo bijesni, pa time sebi dajemo oduška.
Dijete je agresivno, razdražljivo, impulsivno, uplašeno, nesigurno, ima poteškoća u odnosu s vršnjacima, pruža otpor prema autoritetu ili je izrazito poslušno i pasivno. Dijete koje je naviklo da ga tuku i samo pribjegava fizičkom obračunavanju (u vrtiću, školi…), a vaš uticaj na dijete s vremenom postaje sve manji.
Dijete koje redovito dobiva batine naviknuto je trpjeti fizičko kažnjavanje, doživljava ga kao nešto uobičajeno u odnosima među ljudima, pa je velika vjerovatnost da će birati prijatelje i partnere koji ga tuku ili ponižavaju na druge načine.