Konzervacionisti su zabrinuti da bi masovna proizvodnja vakcine za koronavirus mogla uništiti populaciju ajkula širom svijeta, i to zbog činjenice da neke farmaceutske kompanije koriste ulje iz jetre ovih životinja za razvoj svojih vakcina.
Skvalen, prirodna supstanca koja se primarno stvara u ulju jetre kod ajkula, koristi se najčešće od strane farmaceutskih kompanija u proizvodnji kozmetike i zaštite od sunca. Ipak, ova supstanca igra važnu ulogu u razvoju vakcine, jer se ponaša kao “adjuvant”, što je farmakološki agent koji pojačava snagu određenih lijekova time što pojačava imuni odgovor kod recipijenata.
Ukratko, ulje iz jetre ajkule pomaže da vakcina bude jača. I to je, naravno, loša vijest za ajkule, posebno u vrijeme kada sve velike države na svijetu pokušavaju da stvore i proizvedu vakcinu za koronavirus na globalnom nivou.
Podaci koje su objavili Regulatory Affairs Professionals Society (RAPS) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pokazuju da od potencijalnih 176 kandidata za vakcinu koje su stigle do kliničkog ili predkliničkog ispitivanja, njih 17 koriste adjuvante. A prema istraživanju neprofitne organizacije iz SAD Shark Allies, najmanje pet od tih adjuvanata je na bazi skvalena iz jetre ajkula, prenosi vice.rs .
Jedan od njih je MF59: adjuvant koji u prosjeku sadrž 9.75 miligrama skvalena po dozi, a koji se trenutno koristi na Univerzitetu u Kvinslendu, u saradnji sa kompanijama CSL i Seqirus, kako bi se razvila vakcina za koronavirus.
Da bi svaka osoba na planeti dobila samo po jednu dozu ove vakcine, procjenjuje se da bi trebalo ubiti 249,351 ajkula. To znači da bi za samo dvije doze po osobi na globalnom nivou trebalo ubiti gotovo pola miliona ajkula, upozoravaju eksperti.
“Ovo nije spekulacija”, kaže Stefani Brendl, osnivač i izvršni direktor Shark Allies za VICE News. “I nije kao da će tih pola miliona ajkula biti lovljeno samo u jednom regionu. Niko sad ne juri ajkule u nadi da ćemo imati dovoljno vakcina. Ali to nije poenta.”
Prema njenim riječima, poenta je da će razvijanje i proizvodnja vakcina vjerovatno morati da se nastavi u toku narednih godina, kako se ljudi budu borili sa mnogim koronavirusima. A ubijanje ajkula nastaviti će da bude osnovni način da se dobiju sastojci za te vakcine, tako da bi imunizacija na globalnom nivou mogla da ostavi i ekološki trag.
“U pitanju je nešto čime se moramo pozabaviti što prije moguće, jer su pred nama godine proizvodnje vakcina, za populaciju na globalnom nivou, za mnoge koronaviruse koji će doći u budućnosti”, rekla je Brendl. “Prava opasnost je u tome šta se sve može dogoditi u budućnosti. To što zavisimo od ulja iz ajkuline jetre za vakcinu kojom treba vakcinsati cijeli svijet je zaista suludo. Divlja životinja nije pouzdan resurs i ne može se održati pod pritiskom tržišta. Također, ubijanje ajkula na globalnom nivou je već veliki problem za održanje njihove populacije.”
Brendl ukazuje na to da industrija skvalena već godišnje ubija 2.7 miliona ajkula u svrhe pravljenja kozmetike, što je broj za koji se pretpostavlja da će se udvostručiti do 2024. i utrostručiti do 2027. a još milioni ajkula ubijaju se širom sveijta iz mnogih drugih razloga. Često je skvalen koprodukt ovih drugih aktivnosti, ali “lov na jetru” – gde se ajkule ubijaju isključivo zbog jetre prije nego što se ostaci bacaju u vodu – također je problem u nekim dijelovima svijeta.
U toku prethodnih nekoliko godina naučnici su se počeli okretati održivim i resursima na bazi biljaka kako bi dobili skvalen, uključujući i biljna ulja koja se dobijaju od jedne vrste pirinča, pa čak i od maslina. U toku 2015. godine tim istraživača iz SAD proizveli su biosintetički skvalen koristeći bakterije nad kojima je vršena genetička manipulacija.
2013. godine, tim istraživača iz Poljske primjetio je da ulje sjemenke lisičijeg repa može da se koristi kao izvor skvalena, navodeći da je “u cilju očuvanja biodiverziteta važno sirove materijale životinjskog porijekla zamjeniti alternativnim izborima koji čuvaju našu životnu sredinu”.
“Ove industrije će profitirati od vakcine koja će se primjenjivati na globalnom nivou”, rekla je Brendl. “Razumno je tražiti od njih da počnu da razmišljaju i o pouzdanoj, ali i održivoj proizvodnji.”