Ova monumentalna građevina u doba kada je izgrađena, predstavljala je najveću lučnu konstrukciju na svijetu, a danas je svjetski spomenik kulture koji se nalazi na UNESCO listi zaštićene kulturne baštine.
Turistička atrakcija koja spaja dvije obale rijeke Neretve je svjetski poznati Stari Most, koji datira čak iz 16. stoljeća.
Godinama privlači brojne turiste svojim kamenom isklesanim ljepotama, brojnim restoranima s tradicionalnom hranom i svima poznatim skokovima u vodu koji se održavaju svakog ljeta.
Stari Most je simbol grada Mostara, o mostu su pisane i pjevane mnoge pjesme.
“Kada se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz kojeg je tek izletjela strijela, pa je tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao ni jedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče sa mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći, svaki od njih, posebnu vrstu akrobacije” zapisao je čuveni putopisac Evlija Čelebija, promatrajući u Mostaru skakače sa Starog mosta.
O Starom mostu, njegovoj izgradnji i graditeljima ispričane su mnoge priče i legende. Jedna takva kaže da se u periodu kada su Turci zauzeli Mostar, u neposrednoj blizini današnjeg Starog mosta nalazio drveni most na lancima, kojim su se Turci i lokalno stanovništvo neko vrijeme služili. Zbog dotrajalosti mosta koji nije mogao da zadovolji potrebe stanovništva, Mostarci su zamolili carigradsku Portu da odobri izgradnju mosta od kvalitetnijeg materijala.
Kada je sagrađen bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Sagrađen je po naređenju Sulejmana Veličanstvenog 1566.godine, a graditelj je bio Mimar Hajrudin.
Dakle, novi most je sagrađen po naređenju sultana Sulejmana Veličanstvenog, 1566. godine, prema projektu mimara Hajrudina, učenika glasovitog Sinana, velikoga turskog graditelja iz 16. vijeka. Kada je sagrađen, postao je najveća lučna konstrukcija na svijetu koja dominira rijekom Neretvom.
Most ima izrazito izražen luk širok 4 metra i 30 metara dug koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim odbranbenim tornjem, Helebija na jednoj, Tara na drugoj, koji se zajedno nazivaju ”mostari” (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime). Luk je napravljen od lokalnog kamena ”tenelija”, a njegov oblik je prozivod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka).
Interesantna je činjenica da se prije izgradnje ovog mosta preko Neretva nalazio jedan drugi most, koji se prvi puta spominje u pismu Dubrovačkog vijeća u kojem se navodi da se Vladislav Hercegović, sin Hercega Stjepana, odmetnuo od oca te od njega zauzeo Blagaj, dvije kule i most na Neretvi.
Kada su Osmanlije zauzele ovaj prostor 1466. godine, ovaj gradić je postao sve značajniji i veći. Ne zna se kada je tačno izgrađen ovaj most, ali se zna da je služio sve do kraja vladavine sultana Mehmeda II (1451 – 1481), kada je izgrađen novi most. Ipak, i ovaj novi most je bio lošeg kvaliteta, kao i prethodni.
Ćeleb Ćelebi, osmanski putopisac, je opisao ovaj most tvrdeći da je izgrađen od veoma lošeg drvenog materijala, sa istrošenim lancima i da se prilikom prelaska sav trese, ističući da je “umirao” od straha prelazeći preko njega.
S obzirom da su mnogi podaci o njegovoj izgradnji misterij, poput pitanja kako je bila podignuta njegova drevna konstrukcija, kako je kamen transportiran na lokaciju, te kako su drevni potpornji izdržali devetogodisnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena.
Tokom sukoba (ARBIH- HVO), most je predstavljao jedinu vezu izmedju obale; Neretve, pod nadzorom Armije BiH i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je također bio pod kontrolom ARBIH.
Srušen je 9.novembra 1993.godine, a sam trenutak rušenja snimile su televizijske kamere, pa je ubrzo u javnosti izašla snimka rušenja mosta. Veliki dio javnosti bio zgrožen informacijom o tome da je srušen Stari most. Potpuno je obnovljen 2004.godine, javili su to iz gradske uprave.
Projekat obnove Starog mosta su finansirali Turska, Italija, Holandija, Hrvatska, Svjetska Banka, Europska Banka za obnovu i razvoj, te grad Mostar s 1,5 miliona dolara.
Ukupna cijena obnove starog dijela grada porusenog u rata stajala je oko 15 miliona dolara . Dio je sredstava za obnovu je doniran, a dio su krediti ”pod posebnom povoljnim uvjetima”.
Na jednom od zasjedanja UNESCO-a u Južnoj Africi, u gradu Durbanu, Stari most uvršten je na popis zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a, kao i spomenik ”kulture i pomirenja”.