Fjodor Dostojevski bio je veliki ruski književnik poznat kao jedan od prvih predstavnika psihološkog realizma u evropskoj književnosti. Njegovi najpoznatiji romani su “Zločin i kazna” i “Braća Karamazovi”.
U nastavku slijede neke od njegovih i dan danas najcitiranijih misli i pouka.
“Moć je data samo onima koji se usude da se sagnu i podignu je. Samo jedna stvar je bitna, samo jedna; biti u stanju da se usudiš”.
“Čovjek je sklon nabrajanju svojih nevolja, ali nikada ne nabraja svoje radosti. Kada bi ih nabrojao onako kako to one zaslužuju, uvidio bi da svako ima dovoljno sreće u životu.
“Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima. Ništa na svijetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja”.
Dostojevski zastupa neke ideološke stavove, on vjeruje, na primjer, u pravoslavlje i osuđuje svaku ideju napretka, ali njegovi romani zapravo ništa određeno ne zastupaju nego opisuju tek moguće životno važne ideje i tokove njihova razvoja odnosno ostvarivanja.
Premda Dostojevski strogo razlikuje izmedu etički pozitivnih i etički negativnih likova, u njegovim romanima etički negativni likovi nisu tek primjeri za način kako ne valja živjeti, nego su redovno životniji, pa čak i prikladniji za neku vrstu identifkacije, od pozitivnih likova.
Romani Dostojevskog i pored sve svoje filozofčnosti “nisu flozofija; oni su književnost koja to iskustvo može prenijeti čitaocima jedino i isključivo na onaj način kakav pripada samo umjetničkoj književnosti.
On je začetnik jednog razvoja u umjetničkoj prozi koji misaono previranje i borbu mišljenja čini svojom središnjom temom. Zbog toga se struktura suvremene književnosti naprosto ne može razumjeti bez Dostojevskog.
Onaj ko nije pročitao njegove romane, teško može shvatiti ono o čemu se radi u suvremenoj prozi i o čemu to zapravo njen velik dio govori.
“Ako si uspješan u nečemu ili će te kopirati, ili će ti zavidjeti, ili će te mrziti”
“Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati da kamenjem gađaš svakog psa koji laje na tebe, nikada nećeš stići na cilj”.
“Kada je bogatstvo izgubljeno – ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno – skoro sve je izgubljeno.
Buntovnik, kockar, epileptičar, humanista, filozof, sve to karakteriše privatni i profesionalni život ovog književnika, koji je duboko ulazio u ljudsku psihu.
Toliko duboko da neki psihijatri i danas smatraju kako pacijentima ne treba davati da čitaju Dostojevskog ako su skloni depresiji.
Kada je riječ o Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom, mnogi uz odrednicu “književni genije” dodaju i “apostol pravoslavnog realizma”, književnik koji je “ljepotom spasavao svijet”.
“Prikrivate li bilo čim prljavštinu, ona ipak ostaje prljavština”.
“Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah na zahvalnost misliš, onda nisi darovao, već prodao”.
“To je misterija ljudskog života, da stare tuge vremenom, postepeno, prerastu u mirne radosti”.
“Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta. Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bijes”.