Iznimno zabrinut zbog sve učestalijeg protjerivanja i prisilnog vraćanja sa granice (push-backs) izbjeglica i tražitelja azila na teritoriji Evrope i njenim morskim granicama, UNHCR, UN-ova agencija za izbjeglice, poziva države da ispitaju i zaustave tu praksu.
“UNHCR kontinurano dobija izvještaje o tome kako pojedine evropske države ograničavaju pristup azilu, vraćaju ljude nakon što su stigli na njihovu teritoriju ili u njihove teritorijalne vode, te nad njima vrše nasilje na granicama. Vraćanja sa granice se provode nasilno i, kako se čini, sistematično. Čamci kojima se prevoze izbjeglice, vuku se natrag. Nakon iskrcavanja, obavlja se prikupljanje ljudi, da bi potom bili gurnuti nazad u more. Mnogi su prijavili da državne snage vrše nasilje i zlostavljanje”, izjavila je Gillian Triggs, pomoćnica visokog komesara UNHCR-a.
Ljudi koji stižu kopnom stavljaju se u neformalni pritvor i prisilno vraćaju u susjedne zemlje bez ikakvog razmatranja njihovih potreba za međunarodnom zaštitom. Konvencija o izbjeglicama iz 1951. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima i zakonodavstvo EU zahtijevaju od država da garantuju pravo na traženje azila i zaštitu od refoulmenta, čak i u slučaju neregularnog ulaska u zemlju. Vlasti ne mogu automatski uskratiti ulazak ljudima ili ih vratiti, a da prethodno nisu obavili pojedinačnu procjenu onih kojima je potrebna zaštita.
“Poštivanje ljudskih života i prava izbjeglica nije izbor, nego zakonska i moralna obaveza. Iako države imaju legitimno pravo da upravljaju svojim granicama u skladu sa međunarodnim pravom, istovremeno moraju poštivati i ljudska prava. Potiskivanja sa granica su jednostavno nelegalna”, izjavila je Triggs.
“Pravo na traženje azila je temeljno ljudsko pravo i pandemija COVID-19 ne predstavlja izuzetak. Moguće je osigurati i zaštitu od pandemije i pristup poštenim i brzim procesima azila”.
UNHCR je svoju zabrinutost jasno iskazao evropskim državama. Ova agencija za izbjeglice poziva da se hitno istraže navodna kršenja i maltretiranja na osnovu vjerodostojnih svjedočenja, koja potkrepljuju nevladine organizacije, mediji i otvoreno izvještavanje.
“Mi se zalažemo za uspostavljanje nacionalnih nezavisnih mehanizama za praćenje kako bi se obezbijedio pristup azilu, spriječilo kršenje prava na granicama i osigurala odgovornost. Pakt EU također predlaže nezavisno praćenje te stoga apelujemo na države članice EU da to podrže”, izjavila je gđa Triggs.
Broj dolazaka u EU i dalje se smanjuje svake godine. Broj onih koji su morem i kopnom stigli 2020. godine (95.000) smanjio se za 23% u odnosu na 2019. godinu (123.700) i za 33% u odnosu na 2018. godinu (141.500).
“Uz tako malo dolazaka u Evropu, ovo bi trebalo biti izvodivo. Za žaljenje je što je pitanje azila i dalje politizovano i što je predmet podjela, uprkos ovom brojčanom padu.”
UNHCR prepoznaje da neke države snose nesrazmjeran teret odgovornosti u prihvatu novih dolazaka. UNHCR poziva ostale evropske države i EU da pokažu solidarnost tako što će podržati ove države. UNHCR također poziva evropske zemlje da ispune njihove postojeće obaveze koje se odnose na zaštitu izbjeglica tako što će prihvatiti tražitelje azila na svojim granicama, spasiti ih na moru i omogućiti njihovo iskrcavanje i registraciju, te pružiti podršku novim tražiteljima azila.
UNHCR je spreman pomoći državama u ispunjavanju međunarodnih obaveza koje se odnose na azil.