U mnogim religijama orlovi su imali važno značenje, kroz historiju orao je bio na pečatu ptolomejskih vladara starog Egipta, ali i simbol antičke perzijske vojske.
Rimljani su ga koristili na vrhu stjegova svojih legija, iz čega je proizašao dvoglavi orao kao simbol bizantskog carstva, ali i orao kao simbol Svetog Rimskog Carstva Karla Velikog.
Jedna korisnica društvene mreže Facebook, objavila je zanimljivu priču/mit o orlu koja sa sobom nosi veoma snažnu poruku.
Ovaj mit o orlu star je gotovo koliko i ta moćna ptica, a prenosio se usmenom predajom kako bi simbolično objasnio sazrijevanje čovjeka. Kada je mit nastao, čovjek je živio u mnogo većem suglasju s prirodom, a odrastanje, život i smrt mogao je tada objasniti samo mitovima i legendama. Prema ovom mitu orao živi gotovo koliko i čovjek, ali samo ako prođe put bolne promjene i ponovnog rađanja. Nije mnogo drugačije ni s čovjekom.
Negdje u četrdesetima, ako ne i prije, i orao i čovjek odlučuju kojim će putem krenuti, ka preranoj smrti ili dugom životu. Orao ima najduži životni vijek među pticama, može živjeti i do 70 godina. Međutim, kako bi doživio tu starost, mora donijeti tešku odluku.
Ponovno rađanje
Kada napuni četrdesetu, njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen. Njegova stara i teška krila zapinju mu za grudi, što mu otežava let. Tada orlu preostaju samo dvije opcije – ili da umre ili da prođe kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana.
Taj proces od orla zahtijeva da odleti na vrh planine i sjedne u gnijezdo. Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen sve dok kljun ne otpadne. Nakon što kljun otpadne, orao čeka da novi kljun naraste nakon čega novim kljunom iskljuca stare kandže. Kada narastu nove kandže, orao počinje kljucati svoja otežala stara pera. I tako nakon pet mjeseci, orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.