William Carter nije znao čitati do tinejdžerske dobi, ali uspio je doći do diplome i doktorskog studija.
William je u osnovnoj školi imao velikih problema, vršnjaci su mu se rugali i zadirkivali ga jer nije znao čitati, a nizao je i loše ocjene iz svih predmeta.
Zbog osjećaja usamljenosti, ali i nemogućnosti da savlada gradivo u školi, poslali su ga u Službu za mentalno zdravlje. Situacija se promijenila tek u srednjoj školi.
I u daljnjem školovanju Carter je stalno pokušavao naučiti čitati i pisati, ali je unatoč trudu zaostajao za kolegama. Tek nakon specijalističkog pregleda nakon kojega mu je dijagnosticiran teži oblik disleksije, događa se zaokret u njegovom životu nakon kojega postiže izvanredne rezultate na maturi A-razine i dobiva nagradu Londonske škole za izvrsnost.
Ovaj 22-godišnjak danas iza sebe ima diplomu političkih znanosti i međunarodnih odnosa sa Sveučilišta u Bristolu, a od dječaka koji dugo nije mogao naučiti čitati postao je mladić koji se može pohvaliti najboljim ocjenama. Kako govori za Bristol Live, disleksija ga je učinila takvim kakav je danas nakon što je godinama smatrao da mu je jedini zadatak u školi šutjeti i pustiti inteligentniju djecu da uče, prenosi mojfaks.
“Kada sam naučio čitati i pisati, svijet mi je postao razumljiviji, a na kraju sam i ja postao razumljiviji svijetu”, smatra Carter.
Smatra da njegov uspjeh, kao i uspjeh nekolicine drugih koji dođu do diplome unatoč socio-ekonomskim preprekama, nije pokazatelj društva koje funkcionira, već upravo suprotno – društva koje je treba poboljšati. Zahvalio se i svojim asistentima u nastavi bez kojih smatra da ne bi završio srednju školu.
Na početku karijere vidi se u akademskim vodama, a nakon toga u politici. Tokom svog studija na Sveučilištu u Bristolu, imao je mogućnost prisustvovati konferencijama širom svijeta, govorio je u Europskom parlamentu i dobio nekoliko nagrada za svoj akademski uspjeh. Trenutno je na doktorskom studiju iz političke geografije na Kalifornijskom sveučilištu Berkley, gdje je dobio prestižnu Fulbrightovu stipendiju.
“Iskreno, mogu reći da je podučavanje i mentorstvo koje sam dobio od svojih akademskih savjetnika sa Sveučilišta u Bristolu bilo bez premca – što mi je pokazalo da visoko obrazovanje nije samo ono što vas podučavaju, već i kako vas podučavaju i kako se zbog toga osjećate”, rekao je Carter. Tema njegovog doktorata uključuje podrijeklo rasizma u transatlantskoj trgovini robljem.
Nada se da će postati profesor političke teorije i “crne” geografije prije ulaska u politiku, u kojoj želi normalizirati uspjeh nedovoljno zastupljenih skupina. – Mislim da mi je prije svega pripadnost manjinskoj, demografskoj skupini osvijestila jednu stvar: kad ste u fazi borbe s neuspjehom predstavljate problem, a kad uspijete postanete inspiracija ili iznimka od pravila, smatra Carter.