Odavno situacija u glavnom gradu BiH nije bila ovako emotivna, puna boli i tuge za ispraćajem naših najmilijih.
Svakodnevno pristižu one ružne vijesti kako odlaze novi životi, gubimo porodicu, prijatelje, poznanike. Brojke konstantno rastu, a više nema ni milosti prema mladim životima. Smrt odnosi živote redom, ne bira ni uzrast ni vrijeme ni mjesto, bez ikakvih kriterija vreba iznova svakog sata i minute.
Niko ne ostaje ravnodušan a preispitujemo sebe kako smo se uopće našli u ovakvoj situaciji. Pitamo se da li smo mogli učiniti nešto više ili bolje. Koliko je naš nemar doprinio cjelokupnoj situaciji ili je glavni krivac država? Ne smijemo dozvoliti da budemo sebični i neodgovorni misleći da smo oni sretnici koji su uspjeli da se izbore sa pandemijom kad cijelo Sarajevo i BiH vapi da samo još jedan trenutak vrati one koji nisu više sa nama.
Ono što možemo učiniti jeste da budemo maksimalno odgovorni, da se ne krećemo bez prijeke potrebe. Za ono bolje sutra koje nas očekuje opet možda ne u doglodno vrijeme ali zbog onih boljih vremena koja sigurno dolaze izbjegavajte masovna okupljanja, kafane, druženje. Ništa nećete izgubiti, sve će vas to isto dočekati tamo gdje ste stali ali izgubljeni život je nešto što se više ne vraća.