Iskreni zagrljaj grije dušu, duboko hrani naše srce, čuva ga, čini nas drhtavim, čini kožu osjetljivom, zagrijava kuću. Činjenica je da prihvatanje ljudi koje volimo čini da se osjećaju posebno, jedinstveno i sretno.
Toplina zagrljaja izgrađuje staze, tjera nas da se bacimo i razmišljamo o tišini. Zahvaljujući ovim gestama naklonosti, imamo priliku sjetiti se onoga što nas tješi, imati to na umu čak i ako toga nismo svjesni i nasmiješiti se iako nemamo razloga.
Zagrljaji ne rješavaju ništa, ali pomažu u suočavanju s nevoljama, sprječavaju ih da nas nadvladaju, da razbiju našu obranu i da uništavaju našu sigurnost.
Zagrljaji su način da kažemo našim voljenima da ih volimo, a da ne moramo reći ni jednu riječ. Biti u stanju uroniti u ugodno sjećanje zagrljaja znači osloboditi se naših osjećaja i pustiti ih da zagrijavaju našu kožu.
Zagrljaji su plod iskrene naklonosti, saučesništva u kojem svako pokazuje svoje istinsko ja.
Zagrljajem dajete i primate energiju koja njeguje emocionalno blagostanje. Stvoreni smo da osjetimo kontakt, da nas dodiruju i da kroz dodir prenosimo emocije.
Iz tog razloga, važno je potaknuti taj osjećaj; zahvaljujući dodiru možemo ojačati veze, pružiti utjehu i ojačati komade koji su se možda slomile zbog životnih teškoća.
Ljubav nas tjera da rastemo, označava naše najintimnije emocije i misli. Iz tog razloga zagrljaji, izraz ljubavi par excellence, omogućuju nam da pratimo one koje volimo kad god nam zatrebaju.
Zbog toga vrijedi dati milijune zagrljaja koji su izvor utjehe kada nevolja ometa naš put i nada se počinje njihati.
Činjenica je da zagrljaji postaju vjerno svjetlo koje vodi naše putovanje i bdi nad našim snovima kad se sunce i tijelo trebaju odmoriti. Zagrljaji postaju ponizni kada naši uspjesi postanu preveliki, natjeraju nas da rastemo i čine nas boljima.
Zagrljaji postaju mjera, sigurnost i razboritost, genijalnost, unutarnji mir, snaga i ravnoteža. To je moguće jer je zagrljaj poput eliksira protiv svih zla.
Mnogo smo puta daleko od ljudi do kojih nam je stalo i, prema tome, nismo ih u mogućnosti fizički zagrliti onako kako bismo željeli. Međutim, postoje psihološki zagrljaji, iskreni i jednako valjani kao i oni na koži.
Psihološki zagrljaj je vrsta zagrljaja koji se ne može dati fizički, ali koji ipak uspijeva napraviti tisuće kilometara dok leti, prevladava prepreke ili jednostavnu barijeru telefona prilikom poziva.
Što misliš? Svakodnevno grlimo svojim postupcima, riječima, brigama i pažnjom. Zagrljaj postaje najuniverzalniji dokaz naklonosti koji postoji jer nam omogućava da prenosimo podršku i ljubav našim najmilijima.
Kad je zagrljaj psihološki, tj. kad dolazi iz dubine naše duše i naših namjera, on uspijeva pružiti naklonost koliko i fizički zagrljaj. Zagrljaji koji zaista vrijede su oni koji postaju psihološki, emotivni, koji nas tjeraju da zatvorimo oči i posvetimo se mislima. Konačno, iskreni zagrljaji su oni koji hrane naše biće, našu suštinu.