Evolucija kupanja seže hiljadama godina unazad, od religijskog rituala i društvenog života, do današnjeg utočišta blagostanja i mjesta mira i samoće, kaže Clare Dowdy.
Ispunjavajući vjersku potrebu za pročišćavanjem tijela i duše i za zadržavanjem “zlih duhova” izvan kuće, prve kupke bile su smještene daleko od životnih prostorija. Dokazi sugeriraju da su kupke koje su debitirale oko 3000. godina p.n.e. bile komunalne – parne kupke u Evropi i Americi i hladne kupke u Aziji.
Do 1700. godine prije Krista, Knososova palata na Kreti mogla se pohvaliti kadom s vodovodom. Za Rimljane i Grke kupanje je bila važna životna aktivnost – to su bila društvena mjesta, ali i negdje za opuštanje i osvježenje. Kupatila su s nama hiljadama godina i s vremenom su usvojila veliku raznolikost oblika, uloga i funkcija.
Kupanje je “opalo” nakon renesanse jer su ljudi vjerovali da se bolesti prenose vodom. Ali do 16. vijeka u Britaniji su se počele pojavljivati privatne kupke, iako su se sljedećih nekoliko vijekova u spavaćoj sobi odvijali mnogi rituali koji se sada izvode u kupaonici.
Mirno utočište
I taj je pojam kupaonice kao utočišta zaista zaživio u posljednjih godinu dana, jer je toliko ljudi toliko vremena provelo kod kuće.
“To je jedan prostor u kojem se možete zaključati i imati malo mira od svih ostalih“, kaže Hendon.
Istovremeno, ovo dugo odmaranje kod kuće značilo je da je kupaonica imala veći nadzor nego ikad prije.
“Ljudi su prvi put morali stupiti u interakciju sa svojim odlukama o dizajnu enterijera“, kaže Kate Watson-Smyth, stručnjakinja za trendove i autorica knjige Mad About The House. “I počinjemo shvaćati važnu ulogu koju naši domovi imaju u mentalnom zdravlju i blagostanju“. To ima posljedice na dizajn interijera, zatim je rekla da počinjemo shvaćati šta nam treba od naših domova, u smislu boje, uzorka, dizajna i oblika.
Karen Haller, stručnjakinja za psihologiju boja i dizajna i autorica knjige “Mala knjiga o bojama”, napominje da su mnogi ljudi “išli u pune boje”, jer nisu dobivali vanjsku stimulaciju, kao da im boja daje emocionalnu stimulaciju koju imaju potrebno “.
Iako su kupaonice još uvijek sjajne bijele, staklene i zrcalne površine, one su sada omekšane mješavinom teksturiranih materijala. U međuvremenu, kamen, keramika i vintage drvo daju karakter, a biljke vole sparne tropske kupaonice (ili umjetne biljke za prozore).
Ovi materijali daleko su od kliničkih, sjajnih površina poslovnog hotela, kaže Wilson. Umjesto toga, posuđuju iz estetike butik-hotela. Watson-Smyth ukazuje na modu za kuhinje sa otvorenim policama i sofama. “Taj se pojam preselio u kupaonice“, i, kako kaže, ljudi se pitaju: “Kako bih ukrasio da je to dnevna soba?“. Dakle, umjesto ugrađene jedinice za ispraznost, postoji lijepa zavjesa za skrivanje vašeg medicinskog i kozmetičkog pribora. Uz lišće, zidne svjetiljke od ratana, samostojeću kupku, mekani tekstil poput ogrtača koji oponašaju perzijske prostirke i zavjese i tapete – sve dok se pravilno primjenjuju – sve doprinose nekliničkom osjećaju utočišta.
Kako je blagostanje i dalje najvažnije, Wilson predviđa zoru “pametnog” kupatila unutar desetljeća. To bi bilo “u potpunosti integrirano s našim optimiziranim i digitaliziranim životnim stilom“, kaže ona, s ugrađenim senzorima koji mjere našu biometriju i sinhroniziraju se s našim uređajima i uređajima za praćenje zdravlja.
Alternativno, ili možda u tandemu, ona predviđa buduće kupatilo kao mjesto za isključivanje i usporavanje. “U ovom slučaju, oni prirodni završni dijelovi koje trenutno vidimo postat će važan odraz potrebe za opuštanjem i odspajanjem; kupaonica će biti prostor koji će se osloboditi povezanosti i težiti nečijem fizičkom i mentalnom blagostanju.” U tom slučaju bi mogli vidjeti rast fenomena koji djeluje samo na udaljenim mjestima: kuće u prekrasnim krajolicima čija su kupatila otvorena elementima ili čiji ogromni prozori izravno povezuju s prirodom.
U svakom slučaju, postoji sugestija da povećana količina vremena koju ljudi provode kod kuće smanjuje njihovo oslanjanje na pomodnost u unutrašnjosti. “Volim činjenicu da ljudi manje prate trendove i rade ono što im odgovara“, kaže Watson-Smyth. “Ako ćemo toliko vremena provoditi kod kuće, to mora biti pravo za nas“, piše BBC.