Adis Arapović, zastupnik u Federalnom parlamentu, koji je nedavno napustio SBB, na svom zvaničnom Facebook nalogu dao je nekoliko početnih informacija o svom budućem djelovanju.
Saopćenje prenosimo u cjelosti:
“Sada kada znam da će mnogo divnih ljudi dijeliti ovu viziju, nemam ni trunku sumnje da smo na pravom putu. Smatram da državu treba vratiti građanima. Stranke su državu otuđile, zarobile, osiromašile i životno ugrozile. Mislim da savremeno doba donosi nove demokratske modele. Tehnološka revolucija i smjena generacija uzimaju maha i ne mogu biti zaustavljene. I tu je naša najveća šansa. Smatram da su ovakve vladajuće, sebične i zapuštene stranke loš virus u političkom sistemu naše zemlje. Tu nam treba krupna promjena.
Pozivam sve čestite, obrazovane i hrabre ljude, sa i bez političkog iskustva, sa i bez stranačkog bedža, da zajedno gradimo nestranački, općekorisni, narodni i građanski pokret – RED.
Red je ono čega ima najmanje, a što nam treba najviše. Reda nedostaje u zdravstvu, u obrazovanju, u pravosuđu, u ekonomskoj i socijalnoj politici, u kulturnoj i vanjskoj politici, reda nema u zaštiti okoliša, u raspodjeli društvenog bogatstva, u kontroli bogaćenja manjine i siromašenju većine, reda fali u zaštiti brojnih marginaziranih grupa… Nered se više ne može trpiti.
Ovim manifestom Reda najavljujemo promjenu tema i ciljeva kojima će se naše društvo, naša zajednica i naša država u budućnosti baviti.
1. Sloboda: sloboda od siromaštva, nepravde i nereda u državi. Red je imati besplatno obrazovanje, besplatnu zdravstvena zaštitu, vlasništvo nad resursima, državnu imovinu u rukama građanima (Fond za upravljanje državnim resursima koji će donositi zaradu građanima, što će vratiti osjećaj suvereniteta i svijest građana da država i svo njeno bogatstvo pripada građanima, zauvijek).
2. Depolitizacija i Meritorkratija: državu, zarobljenu od stranaka, vratiti građanima ograničavanjem uticaja političkih stranaka samo na izbor vrhovnih zakonodavnih (parlamenti) i izvršnih (vlade, predsjednici, gradonačelnici) organa. Sve druge pozicije u društvu (pravosuđe, zdravstvo, školstvo, direktori, upravni odbori, radna mjesta u javnom sektoru, ukupno zapošljavanje i razvoj kaijera) moraju biti prostor jednakih šansi, javnih konkursa, merit kriterija i tranasparentog odlučivanja. Stranke se više neće finansirati iz budžeta. Plate u javnom sektoru, a posebno plate političara će biti vezane za standard života, prosječne plate i nezaposlnost u državi.
3. Politički Protestantizam – vrijeme je za digitalni protestantizam u politici. Između građana i države ne treba biti potrošena stranka. Dovoljna je digitalna platforma, neposredna demokratija i potpuna transparentnost. Digitalizacija i moderne tehologije su vakcina protiv partiokratije, klijentelizma i korupcije. Stranke i liderokratija su odumirući reptili, zaglavljeni fosili prošlosti koje će vijeme pregaziti. Umorni i isrpljeni su i država i narod upravo od strančarenja. Digitalne platforme i društvene mreže omogućavaju direktnu demokratiju i izbjegavanje posrednika – političkih stranaka koje su zakazale u svojoj funkciji agregacije interesa naroda i specifičnih društvenih grupa, poput radnika, studenata, nezaposlenih, mladih, penzionera, osoba s invaliditetom, itd.
4. Digitalni Polis – gdje god je čovjek i njegov lični interes prepreka koektivnom progresu, redu i pravdi biće zamjenjen tehnološkim rješenjima. A to znači pravedniju i jeftiniju državu, veće blagostanje i više sreće među ljudima. Informatizacija i digitalizacija briše korupciju u ekonomskom, zdravstvenom, obrazovnom i ostalim sistemima javnih usluga. Keš novac će brzo nestati, što iskorjenjuje korupciju i sivu ekonomiju. Uspostavljene super-baze o sistemima javnih usluga i društvenih resursa prave temelj za pravno-politički-ekonomski sistem digitalnog formata. Elektronskim izborima biće iskorijenjen problem manipulacije izbornom voljom građana i prevaziđen zastarjeli stranački sistem kao prepreka direktnoj demokratiji.
5. Ekonomija pravednosti – minimalni dohodak i progresivno oporezivanje: negativni porezi za one koji nemaju minimalni životni standard tj. obezbjeđivanje minimalnog životnog standarda za porodice kroz državne transfere u novcu, dobrima i uslugama. S druge strane, oni koji su izašli kao pobjednici iz bolne tranzicije, neuspjelih privatizacija i koji zbog osvojene pozicije na tržištu imaju velike profite, treba da plaćaju veće poreze. Porez na bogatstvo je veća sila od svih sudova koja će ispraviti nepravde nedovršene tranzicije, monopola, neuspjelih privatizacija i crnog tržišta. Vrijeme je za pravednije oporezivanje, dokidanje siromaštva i dostojanstven život.
6. Zelena budućnost: okoliš, hrana, energija i cirkularna ekonomija. Strogim politikama zaštite okoliša zaštiti vodu, vazduh i zemlju. Osigurati vrhunsku čistoću naših izvorišta vode, našeg zraka, zemlje, mora, rijeka i jezera, naših sela i gradova kako građani više nikad ne bi trpili posljedice zagađenja koje nas koštaju izgubljenog zdravlja i ljudskih života. Domaća industrija hrane može i treba hraniti naciju”, naveo je Arapović.