Branimir Johnny Štulić godinama je u sporu sa Croatia Recordsom, bivšim Jugotonom i u svojim rijetkim javnim istupima tvrdio je da ga je Croatia Records oštetio.
Njegove se tužbe protiv Croatia Recordsa uglavnom odnose na njegova autorska prava.
Sve je počelo 1981. kad je Štulić izašao iz SOKOJ-a (Savez kompozitora Jugoslavije) jer više nije htio preko tog udruženja da štiti svoja autorska prava. Štulić tvrdi da to udruženje (danas Organizacija muzičkih autora Srbije) decenijama zarađuje na njegovoj muzici, a da on od toga nema ništa. Prozvao je i hrvatski ZAMP, a samo od Croatia Recordsa traži 25 milijuna eura.
“Ja nisam od SOKOJ-a primio ni dinara u cijelome životu. Za drugu polovinu 1980. ste ubrali barem 50.000 tadašnjih maraka samo od Jugotona na ime mojih autorskih honorara koje nikada nisam vidio, a sljedeće ’81. mnogo više, da ne spominjem radio-difuzna izvođenja kako u zemlji tako i inostranstvu (koja su daleko plaćenija)”, pisao je nedavno.
Također je poručio da ga je Jugoton opljačkao, objavivši poduži odgovor Siniši Škarici na tvrdnje da su Štuliću isplaćivani honorari.
“Ne želim umrijeti u bijedi”
Prije nekoliko godina je zbog kršenja autorskih prava pokrenuo sudski postupak zbog izdavačkih kuća Plato, Komuna i Hi-fi te Croatia Recordsa, a u to vrijeme je govorio da to radi jer ne želi umrijeti u bijedi.
“Sudovi u Srbiji su bar prihvatili žalbe mojih odvjetnika, dok u Hrvatskoj nisu čak željeli ni započeti postupak. Ja sam zaista jedinstven slučaj vjerojatno u svijetu, da mi se za sve moje muzičke i literarne radove nisu plaćali zasluženi honorari. Mnogi misle da meni nije stalo do novca, ali ja ne razmišljam tako. Normalno je da dobijem novac koji sam pošteno zaradio. Niko mi ne može uzeti dušu. Blues pjevačica Billie Holiday je umrla u bijedi, a ja kažem nije sirota Billie, već kompozitor i pisac Johnny, ne želim tako završiti”, rekao je u intervjuu iz 2015. pa je dodao da trideset godina neko drugi puno zarađuje na njegovim djelima.
Tvrdio je da Jugoton krije autorske ugovore
“U papirima, koje sam ja potpisivao na šest mjeseci, nigdje nema da su masteri Jugotonovo vlasništvo, niti je Jugoton ikad išta kupio od mene, oni su plaćali sami sebi da bi imali pravo eksploatacije na šest mjeseci (u to su vrijeme oni bili društveno vlasništvo – naravno, prethodno nacionalizirano, znači drugome oteto, stoga za drukčije poslovanje i ne znaju – dok su zakoni nagonili na zajedništvo), a pravo na iskorištavanje nije vlasničko pravo (koje je moje, jer im i potpisujem tipske papire na šest mjeseci, zato ne pokazuju, to jest kriju autorske ugovore iz kojih je to razvidno i koji su ustav i srž ovog slučaja)”, isticao je Štulić.