U Vijećnici je danas obilježena 29. godišnjica stradanja Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH.
Kako je kazao direktor Biblioteke, dr. Ismet Ovčina, te noći ova institucija je istjerana iz svog višedecenijskog doma.
“Da podsjetim, gorio je katalog i u njemu kataloški listići, a ne prazne kancelarije. Gorjele su čitaonice i u njima knjige, a ne svečani saloni. Gorjeli su magacini i u njima novine i knjige, a ne prazna skladišta. Biblioteka je u noći sa 25. na 26. august 1992. godine pretovrena u buktinju iznad koje su još danima lepršali ugljenisani djelići stranica knjiga, novina, časopisa, zbornika, naučne i stručne literature, atlasa i karata. Gorjelo je decenijama brižno čuvano i sakupljano i davano na korištenje onima zbog kojih je ova biblioteka i osnovana“, kazao je Ovčina na početku govora.
Dodaje da su dramatični snimci pokušaja spašavanja Vijećnice obišli svijet.
“Dramatični snimci Biblioteke u plamenu i ljudi koji pokušavaju spasiti što se spasiti dan obišli su svijet, a čin spaljivanja naišao na zgražavanja i osude. Te noći Biblioteka je istjerana iz svog višedecenijskog doma, ostala bez 2/3 građe, bez opreme, a prije svega bez krova nad glavom. Postala je izbjeglica u svom gradu. Ipak, kultura je pobijedila, Biblioteka je opstala“, dodao je Ovčina.
Napominje da do danas niti jedna knjiga iz Biblioteke nije vraćena u Vijećnicu.
“Danas smo tu da se prisjetimo tragično stradalih kolega, ali i da obilježimo dan kada je učinjeno zlodjelo, ali i da podsjetimo da je u važećim zemljišno-knjižnim dokumentima Biblioteka još uvijek jedini pravni subjekt upisan kao korisnik objekta Vijećnica“, zaključio je.
Prisutnima se obratio i predsjedavajući Gradskog vijeća Jasmin Ademović, a po čijoj će se inicijativi Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine (NUB BIH) za potrebe rada i smještaja vrijedne bibliotekarske građe omogućiti korištenje prostora u objektu Vijećnice u kvadraturi koja joj pripada prema Glavnom projektu obnove zgrade Vijećnice.
“Današnje obraćanje lično nosi simboliku jer sam rođen 1991. godine, dok će godinu kasnije agresorsko granatiranje bivše JNA obilježiti historiju zauvijek. 29 godina kasnije Vijećnica je obnovljena i ponosno predstavlja jedan od najljepših simbola Sarajeva. Samo jedna kocka Mozaika fali u obnovi Vijećnice i trebala je biti vraćena, a to je biblioteka i arhivi“, kazao je Ademović.
Dodaje da je zahvaljujući odluci Gradskog vijeća pokrenuto da se Biblioteka vrati u Vijećnicu.
“Do 30. godišnjice želimo da vjerujemo da će se pitanje staviti u prvi plan, te da će se studenti opet čuti na ulazu u ovu zgradu. Samo tako možemo sačuvati sjećanje na zločin, a generacijama dati u ruke najjače oružje, a to je znanje“, dodaje.
Potpredsjednica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, prof. dr. Lidija Lincender- Cvijetić, podsjetila je da mnogi smatraju da će zbog “digitalne ere” doći kraj bibliotekama.
“Ja vjerujem da biblioteke imaju sve svjetliju budućnost pretvarajući informacije u znanje. I dalje u svijetu biblioteke imaju svoje mjesto, pa tako i ova. Dinamično središte znanja je biblioteka i želim svima uspješnu budućnost na korist svima nama“, kazala je.
Svoje svjedočenje predočio je Dušan Toholj, zamjenik direktora biblioteke u vrijeme paljenja Vijećnice.
“Ja sam taj koji je spašavao sve uništeno sa svojim sinom i njegovim drugom i ekipom koja je radila na spašavanju što se moglo spasiti golim rukama. Nije bilo ni vode ni hrane, a radno vrijeme od jutra do noći. Uspjeli smo u tome da nijedna knjiga nije oštećena u podrumu. Biblioteka je moj život, svega je bilo ali više biblioteke nema, neće biti onakva kakvi smo mi bili“, kazao je Toholj.
Obratio se i hrabri Kemal Cacan ispred Vatrogasne brigade Kantona Sarajevo, koji je tu noć gasio Vijećnicu.
“Čast mi je što sam dio hrabrih momaka koji su gasili Vijećnicu. Čast mi je i što sam jedan od rijetkih koji je i dalje aktivan vatrogasac. Prije 138 godina osnovana je Vatrogasna brigada, a rat je bio naše najteže vrijeme. Početak agresije je brigada dočekala bez dovoljno sredstava, a činjenica je da od 500 požara 10% otpada na velike požare. Mi smo jedini koji su kolektivno dobili orden ‘Zlatni ljiljan’. Nismo radili kako je ‘po knjigama’, nego kako smo mogli i znali“, prisjetio se Cacan.
