Privremeni Upravni odbor Instituta za nestale osobe (INO) Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj prije dva dana donio je Odluku o imenovanju tri člana Kolegija direktora INO BiH, s obzirom na to da aktuelnom sazivu Kolegija direktora ističe mandat 19. septembra ove godine.
Mandat članova Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH traje četiri godine.
Ono što je javnosti donekle promaklo jeste da po prvi puta u Kolegiju nema imena Amora Mašovića, dugogodišnjeg člana Kolegija i ranijeg čelnika Federalne komisije za traženje nestalih.
Prema tome lako je zaključiti da Amor Mašović odlazi u zasluženu penziju.
Na njegovo mjesto dolazi Mujo Hadžiomerović, koji je poznat kao šef Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a.
Mašović je u proteklim decenijama dao veliki, nemjerljiv doprinos u traženju nestalih u našoj zemlji, zasluživši divljenje ljudi diljem svijeta. Bio je nada mnogih majki, očeva, članova porodica hiljada nestalih koje su tražili samo istinu o najmilijima, mjesto gdje će biti pokopani… Vjerovali su da će tako pronaći kakav-takav smiraj.
Svaki novinar koji je proteklih decenija pratio otkrivanja masovnih grobnica, od Tomašice do Hercegovine, ili dramu porodica koje traže svoje voljene, morao je svjedočiti Mašovićevim nesebičnim nastojanjima da se dozna uglavnom teška istina.
Jasno je da je još mnogo onih koji tu istinu nisu dočekali, neki su u međuvremenu i umrli, ali bi brojne činjenice ostale nepoznate bez predanog rada ovog čovjeka, a veliki broj ratnih zločinaca – nekažnjen, prenosi Radio Sarajevo.
To da je njegovo ime bilo nada za porodice koje traže jednog ili više članova za Mašovića je uvijek bio motiv za posao, ali i svojevrsno prokletstvo.
“To jeste motiv, moji ljudi i ja već više od 20 godina radimo i to nam pomaže. Ali, to je i neka vrsta, grubo je reći, prokletstva. Jedni vam kažu da ste nada, heroj, jer ste našli njegovo dijete, ali uvijek ima jedna majka koja kaže: ‘Sve je to tako, ali mog sina još nema…’. Gledao sam nedavno jedan film “Marš mira”, gdje se pojavljuju majke koje govore o tome koje su bile posljednje riječi sinova, očeva ili muževa. I na kraju narator kaže: ‘Ništa se nije promijenilo, i dalje je grč i tuga na licima tih majki’. Film je snimljen 2003. i dio danas se mnogo toga promijenilo. Jer te majke danas imaju nišane svojih najmilijih u Potočarama. To je ta nada, stvari idu sporo, ali idu naprijed“, govorio je Mašović 2015. kolegici Almasi Hadžić u specijalnom izdanju “Pamtiš li Srebrenicu?” sarajevskog “Dnevnog avaza”.
O Mašoviću
Amor Mašović je rođen 29.11.1955. godine. Završio je Pravni fakultet u Sarajevu.
U njegovoj radnoj biografiji piše da je bio advokatski pripravnik, advokat, te da je radio u Državnoj komisiji za razmjenu ratnih zarobljenika, Državnoj komisiji za nestale osobe BiH, Federalnoj komisiji za nestale osobe, te Institut za nestale osobe BiH, odakle odlazi u zasluženu mirovinu.
Također ima je dugogodišnju političku karijeru. Od 1998. do 2002. je bio zastupnik u Predstavničkom domu PFBiH, a od 2002. – 2006. zastupnik u Skupštini KS i delegat u Domu naroda PFBiH.
U periodu od 2006. – 2010. bio je ponovo zastupnik u Predstavničkom domu PFBiH, a od 2010. – 2014., također, zastupnik u Skupštini KS.